<	siječanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Opis bloga

Još jedan hpff blog, u kojem je glavni lik Ramona Cavalier te njezini prijatelji, također učenici u Hogwartsu- školi vještičarenja i čarobnjaštva.
Ne bih htjela da ovo budu teen sapunice, nego zgode iz čarobnjačkog svijeta. U početku možda bude tako, a i poslije će biti malo takvih zavrzlama, jer mislim da je to neizbježno. Oprostite ako bude previše toga i upozorite me.

Što se posljednje dogodilo:
Ramona je prohodala sa Georgom, nakon tromjesečnog upoznavanja. Bella je prohodala sa Rickom, a Tara se zaljubila u Michaela. To je što se tiče ljubavnog plana.
Voldemort se vratio, iako još nije prilično jak. Zbog toga ne moraju biti u velikom strahu, ali činjenica je da Voldemort sprema nešto opako, i moraju saznati razlog zbog kojeg se on vratio i što sprema.
George je saznao da njegov otac nije bezjak i nije napustio majku, već ga je Voldemort oteo kako bi mu pomogao napraviti horkrukse. Jesu li horkruksi napravljeni? Neznamo.
Tara i Ramona su pismima dobile misteriozne predmete- Tara prsten, a Ramona lančić. Na oba predmeta ispisani su inicijali Toma Marvola Riddlea, poznatijeg kao- Voldemort.
No, one nisu jedine. Broš je dobila Ramonina prijateljica, May Stox. Sam Dumbledore još nezna što ti predmeti predstavljaju i zašto su ih one dobile.
Iz Francuske se konačno vratila Catherine, a osim nje iz Francuske su stigle nove učenice, Joy i Amelie Delacour.

















KOLIKO ME POZNAJEŠ? KLIKNI!







Moj MSN: ramonacavalier@hotmail.com




be sorted @ nimbo.net

Which HP Kid Are You?




NE PRIMAM VIŠE LIKOVA! Ako me netko želi prihvatiti kao lika, u redu, ako se slaže s tim da ja njega ne prihvatim. Ali ako mi se nečiji lik jako svidi, spremna sam prekršiti vlastito pravilo-ali o tome odlučujem ja.





Linkovi blogova koje posjećujem:

Aisha Black
Alison Amy Jackson
Amaris Mae Smith
Amelie Delacour
Bella Swan
Catherine La Pue
Corvus Corax
Dolores Angela Thunder
Ella Evans
Emina Malfoy
India Keen
Joy Delacour
May Stox
Mia Black
Morgana Eva Grey
Nyphadora Nemesis







Likovi iz HP-a koje sam ostavila u svojoj priči:


Dumbledore


Voldemort


Bitni likovi:

GRYFFINDORI:

Ja- Ramona Cavalier
Gryffindorka na petoj godini. Najdraži predmeti su mi Aritmacija, Čarolije i Obrana od mračnih sila. Ne ide mi metloboj. A Artimanciju jaako volim! Volim knjige i postići odličan uspjeh zbog čega sam ponekad smatrana štrebericom- što nisam. No smatram i da ocjene nisu najbitnije. Nego ljudske kvalitete. Ne volim hvalisavce i zlobne ljude. Prijateljstvo mi je bitno, ali krug prijatelja mi nije jako velik. Uglavnom sam sigurna u sebe, no ponekad mi samopouzdanje padne. Volim to uspoređivati sa razinom šećera u krvi. Sretno zaljubljena u Georgea. Volim svijet magije i uvijek volim otkrivati neke nove čarolije i isprobavati ih. Patronus mi je vidra, bauk dementor. Optimistična sam, ali i realna. Najsretnija sam dok se mirno mogu smijati sa prijateljicama.Često sam prijateljima savjetnica, i ponekad na meti zlobnih Slytherina. Volim se veseliti jednostavnim stvarima.



Tara Morris
Moja najbolja frendica. Isto na petoj godini. Uglavnom, potpuno različita od mene, ali se svejedno savršeno razumijemo. Zvrkava je i uvijek u pokretu. Ja sam prema njoj prava ljenčina. Obožava izvoditi gluposti sa čarolijama. Najdraži predmeti su joj Čarolije i Preobrazba. Trenutno joj se ne sviđa nitko (što je čudno). Patronus joj je lav (na što je vrlo ponosna, budući da je to simbol Gryffindora). Bauk joj je samoća, zato je imala velikih problema na Obrani od mračnih sila kada smo morali naučiti svladati bauk. Učinilo joj se kako nema nikog u prostoriji, zbog čega je dobila napadaj panike. Još uvijek to pokušava svladati. U zrcalu Erised bi se vidjela kao veselu osobu, i sa dakako svim prijateljima oko sebe.


Isabella Solimer
Još jedna moja najbolja prijateljica, također na petoj godini. Jako je draga i dobra, zapravo predobra. Zna biti naivna. Plaha je, ali kad se opusti smije se do mile volje. Najdraži predmet su joj Čarolije. Hoda sa Rickom. Patronus joj je koala, a bauk smrt voljene osobe. U zrcalu Erised bi se vidjela kao sretno zaljubljenu osobu. Ona u našem društvu djeluje najnormalnije, no često se uvjerimo kako nije tako.


George Dumor
Moj dečko. Moj prvi dečko. Učenik na šestoj godini. Počeo mi se sviđati kad sam ja bila na trećoj godini. Ne znam ni zašto, jer smo dva potpuno različita svijeta. Mene nazivaju štrebericom, a on ima imidž "bad-guya". Iako nikad nije bio zloban prema nikome, nego je zapravo dosta sramežljiv. Kad sam u njegovoj blizini djelujem najsigurnije što mogu. Jaakoo je dobar u metloboju, na jestu tragača je. Dobar je čarobnjak, iako nije previše zaguljen s učenjem. Najdraži su mu predmeti Satovi letenja-metloboj (naravno!), Obrana od mračnih sila i Čarobni napitci. Odličan je u spravljanju čarobnih napitaka. Patronus mu je vuk, a bauk gubitak voljene osobe (što je i Isabelli). U zrcalu Erised bi se vidio kako ima oca. Do nedavno je mislio kako su mu roditelji rastavljeni, no saznao je kako je Voldemort kriv za njegov nestanak. Ne ide mu Aritmancija. Djeluje vrlo hladnokrvno, što jednostavno neke ljude ubija u pojam.



May Stox
Jedna jako simpatična cura, na petoj godini. Vrlo osjećajna i romantična, te i vrlo pametna. Jako voli knjige, a i nju ponekad smatraju štrebericom. Iako je svi smatraju dobricom, ona definitivno zna pokazati kako se s njom ne može zafrkavati. Živi sa svojom mamom. Pomalo je nespretna, a i naivna. Vesele je naravi. Voli OOMS, Čarolije i Preobrazbu.Ima mačku Roxy i sovu Ro.



Rick Crosky
Učenik na šestoj godini, Georgov prijatelj. Djeluje povučeno i vrlo zamišljeno. Obožavava sve "aktivne čarolije". Najdraži predmet mu je Obrana od mračnih sila i Metloboj. Na mjestu lovca je. Jako je zaljubljen u Bellu. Djeluje hladnokravno osim prema njoj. Patronus mu je bik, a bauk mu je vrlo zanimljiv. Bauk mu je sam strah od nečega, pa je zato vrlo vjerojatno da on bauk vidi u njegovom izvornom obliku. Neznam kako je na OOMS uspio to svladati, ali on veli da se ne sjeća kako je točno bauk izgledao, jer ga je bilo previše strah svega da bi razmišljao o tome. Ukratko, on se počeo bojati tog budućeg straha i mogućih napadaja panike. U zrcalu Erised bi se vidio kao čovjek s dobrom karijerom koji usput igra metloboj.


Michael Romansky
Na petoj godini, Tarin dobri prijatelj. Odličan je učenik, koji je Tari jednom pomogao na drevnim runama. Oboje kažu da su samo prijatelji i često ih možete vidjeti kako se zezaju ili svađaju oko sitnica kao brat i sestra. Michaelova jedna cura bila je prilično ljubomorna na Taru i ostavila je Michaela. Prema Tarinim riječima Michael ima puno zgodnih prijatelja s kojima ona želi da ih upozna. Rickov i Georgov najbolji prijatelj. Njegov patronus je tuljan, a bauk bazilisk.


Morgan Freed
Nedavno prohodala sa Ericom. Na šestoj godini, naizgled ozbiljna ali inače vesela i draga. Upoznale smo se negdje prije dvije godine. Metamorfomagus je, ali na čuđenje nekih (npr. Tare), ne voli ništa posebno isprobavati sa svojom kosom. Kaže da biti metamorfomagus nije samo mijenjanje boje i oblika kose, nego znatno više. Najdraži predmet su joj Drevne rune. Njen patronus je sokol, a bauk bilo koje biće tame. U zrcalu Erised bi se vidjela kao sretnu profesoricu Drevnih runa.



Ella Evans
Na šestoj je godini, dakle ima 16 godina. Rođena je 21.12.1980. godine. Ima dugu smeđu kosu i velike smeđe oči. Također ima sestru blizanku Kim. Voli čitati i druželjubiva je osoba. Ima i sovicu Amy, a Kim je ponosna vlasnica kornjačice Sally. Ide u Griffindor zajedno sa Kim. Pomalo je temperamentna i jako brzopleta. Obožava metloboj i htjela bi postati dio griffindorske ekipe kao lovica. Kasnije bi voljela raditi kao profesorica metloboja u Hogwartsu.Voli slobodno vrijeme provoditi s prijateljima. Njena obitelj nikada nije čula za Hogwarts pa ih je jako šokiralo pismo da su ona i njena sestra primljene. Bauk joj je u obliku Voldemorta a patronus u obliku crne vučice.



Catherine La Pue
Gryffindorka na petoj godini.Najdrži predmeti su joj Čarolije i Preobrazba,a ne ide joj metloboj.Živi s mamom,a tata ju jue napustio kad je bila mala. Patronus joj je jednorog,a bauk dementor.Ona je jako dobra prijateljica,uvijek je vesela,zabavna i mrzi kad joj netko laže.Sviđa se gotovo svim dečkima u školi i zbog toga su neke cure ljubomorne na nju. Michael joj je dobar prijatelj, pa smo se ja i cure preko njega s njom upoznale. Nije bila na balu, zato jer se tek sada vraća iz Francuske. Ne podnosi Dominique Florentin ni njezinu prijateljicu Carmelu Solimer.Ali im se ne boji suprotstaviti.


Alison Amy Jackson
Cura na petoj godini. Voli zabavu i pomaganje prijateljima, ali joj je neke tajne teško reći. S neke strane je otvorena, a sa druge sramežljiva. Dečki joj često upadaju s uletima. Majka joj je bila u rodu sa Salazarom Slytherinom, pa je s te strane parsel-ust. Drage boje su joj crvena i crna. Voli životinje. Mnogo vremena provodi u knjižnici, i na terenu kao metloboja kao lovac. Animagus je, pretvara se u mačku a patronus joj je bijeli sibirski tigar. Majka joj je ostavila posebnu ogrlicu, sa privjeskom tigra pomoću koje postaje nevidljiva kad zaškripi.Bauk joj je tarantula.


RAVENCLAWI:

Geena Travis
Jedna od mojih jako dobrih prijateljica, na petoj je godini. Nije previše povjerljiva ali kad se nekome otvori onda je skroz opuštena. Zabavna je i duhovita. Obožava metloboj i odlično ga igra. Na mjestu goniča je. Voli još i Čarobne napitke. Zaljubljena je u Jona Zoranskya i on u nju- i konačno sretno. A ona njega zbog toga mrzi, no istodobno ga i voli. Ponekad ima priviđenja u snovima. Nažalost često loša. Patronus joj je konj, a bauk ostvarenje nekog ružnog sna.


Jon Zoransky
Na petoj je godini. S njim sam na ratnoj nozi. Nije da se mrzimo, nego se uvijek natječemo oko nečega. Ali on uvijek prvi počinje. On je čisti ravenclawac i voli pametovati i mrzim dok podcjenjuje moje intelektualne sposobnosti. Obožava moje pogreške. Uvijek mora biti pametniji, što me izluđuje. Zna da obožavam Aritmanciju i zato me uvijek voli uvjeriti kako meni to ne ide. Uglavnom ga ignoriram, ali me zna izluditi. Ali dođu i dani kad se možemo normalno kao prijatelji razgovarati. Pogotovo je vrlo prijateljski nastrojen kada sam bolja u nečemu, jer jednog Ravenclawca je pobijedila Gryffindorka. Moram biti ljubazna zbog Geene, a i ponekad mi ga je žao dok je na meti Slytherina. U zadnje vrijeme nije tako naporan, no vidjet ćemo kakav će biti u trenutku skupljanja bodova i ispita. Znam da je jako zaljubljen u Geenu i zato je voli ljutiti. Možda jednostavno ne zna kako bi privukao njenu pažnju. Za razliku od tipičnog "štrebera", njemu ide metloboj. Na mjestu lovca je. Najdraži predmet osim Satova letenja su mu Aritmancija i Čarobni napitci. Patronus mu je lisac, a bauk suprotstavljanje crnom magu.


Amaris Mae Smith
Ravenclawka na šestoj godini. Voli knjige, glazbu i boks, koji je trenirala dok nije krenula u Hogwarts, a i sada s vremena na vrijeme uzme boksačke rukavice i udara po vreći. Društveni marginalac je. Trenutno spada među najbolje učenike svoje generacije. Ljudi je se boje, većinom zato jer je kratkih živaca i zna udarati. Ali meni je simpatična! Inače joj je najbolja prijateljica Hannah Crook, znaju se od drugog dana škole. Njihovo prijateljstvo je počelo kao smrtno neprijateljstvo.
Charles, njen stariji brat, je jedna od dvije osobe s kojima se druži. Dobro se slažemo,ali ipak tajne mu ne može reći. Osim krvi, povezuje ih isti dom, Ravenclaw.
Voli magiju i nedavno je otkrila da posjeduje rijetku sposobnost da izvodi čarolije ne koristeći čarobni štapić. Spasilo ju je u mnogim situacijama.



Amelie Delacour
Ravenclaw. Na petoj godini. Ne slaže se osobito s Ravenclawcima, osim s Mattom, koji joj je najbliži prijatelj.
Oštromna je, pametna, bistra, odlična učenica. Jako je, jako dobra u Preobrazbi, Čarobnim napitcima i Obrani od mračnih sila, a Stare Rune jednostavno obožava. Boji se većine životinjai zato ne voli Skrb za magična stvorenja, no jednoroge ipak obožava. Nije prevelika ljubiteljica ni Travarstva, iako nije loša u tim predmetima.
Ne voli metloboj, jer je jako nespretna, stalno nešto ruši ili pada. Kad bi bila spretnija, vjerojatno bi ga voljela.
Visoka je i pomalo mršava, ima dugu plavu kosu i velike zelene oči. Voli se smijati.
Često je zadubljena u knjige, voli čitati, pogotovo bezjačke, ruske klasike.
Više, mnogo više od škole ipak voli umjetnost. Vrlo je kreativna Slikarica je i violočelistica. Oboje joj ide jako dobro. Voli proučavati bezjačku umjetnost.
Sanjarka. Često zamišljena i u svom svijetu. Mrzi se svađati, ali će radije izabrati svađu, nego da je netko ponižava. Vrlo je ponosna.
Njena sestrična je Fleur Delacour. Četvrt veela koja ima vilinske krvi. Pretvara se u vilu u posebnim okolnostima. Patronus joj je srna. Odupire se Imperiusu i dobra je u neverbalnim čarolijama.
Glavne mane su joj tvrdoglavost i nespretnost.
Došla je nedavno iz Francuske, tj. iz Bexbatonsa.


Joy Delacour
Ravenclawka na petoj godini.Dosta je povucena, uziva u dugim setnjama plazom, lizanju sladoleda i pjevanju bozicnih pjesama pod tusem.Nije narocito popularna, u vise navrata je smatrana cudakinjom.Obozava zmajeve, te ih proucava u knjiznici.Dosla je iz Beauxbatonsa, zajedno sa svojom polusestrom Amelie u Hogwarts, na polugodistu.Nema decka, ni simpatiju, to ju nikada nije zanimalo.
Bauk joj je skorpion.Nije animagus, i ne moze docarati Patronusa.Nije da nije vjesta, samo ju to ne zanima.Zato je legilimentica.Ima dugu smedju kosu i zelene oci.


Dolores Angela Thunder
Zovemo ju još Angie i Lori. Iako ja preferiram Angie. Ubrzo se sprijateljila sa Amelie Delacour, i odonda su postale gotovo- nerazdvojne! Angie je vrlo ponosna na svoje ime, koje ime dvostruko značenje: bol i anđeo. Na petoj je godini. Nedavno sam se počela družiti s njom, i izrazito je draga i optimistična. Iako, priznaje koje su njene mane: ljubomora i posesivnost. Kao prava ravenclawka, ima odlične ocjene! Obje se slažemo oko toga što je najveće blago u životu, a to je prijateljstvo. Ona je za pravog prijatelja spremna učiniti sve!


Matt Gracio
Sin našeg profesora Čarobnih napitaka. Primijetila sam ga tek na balu, Geena ga poznaje i veli da joj je jako dobar prijatelj. Kaže da je dečko super simpatičan, i da se voli puno šaliti. Prekrasno crta.


Moira Volue
Ravenclawca na petoj godini. Ona ima bitne karakteristike jedne ravenclawke- oštroumnost i ljepotu. San je mnogih dečki, a ja i ona nismo u nekim odnosima. Na jednom satu Aritmancije posvađale smo se oko bodova i izjavila mi je da to što sam gryffindorka ne znači da će uvijek biti po mom, na što sam joj odgovorila da to što je ona ravenclawca ne znači da uvijek mora biti pametnija. Na kraju su oba doma dobila podjednako bodova, a ja i ona odonda nismo baš komunicirale, osim nekih pogleda koji nisu baš srdačni bili. Nije tako strašno zlobna kao neki slytherini, ali mi je svejedno antipatična. Njen bauk je kad izgubi u nečemu pred očima javnosti, a patronus joj je paun.

HUFFLEPUFFI:

Eric Baron
Moj, Tarin i Bellin prijatelj. Pravi huflfepuffovac! Ponekad je zbunjeni i smušeni, ali je simpa. Na petoj je godini. Smrtno je zaljubljen u Morgan. Zato jer je godinu dana starija, zato jer ga nikad ne bi ni pogledala... nemam pojma koje je sve razloge nabrojio. Isto mu idu drevne rune i na nekakvim dodatnim satovima o drevnim runama su se upoznali. Dakle voli Dnevne rune a ne ide mu metloboj. Bauk mu je biće tame, a patronus mu je zec.


Debra Rooney
Jedna cura s kojom smo se ja , Tara i Bella upoznale preko Morgan. Isto je na šestoj godini kao ona. Vrlo je draga i plaha. Nismo je još dobro upoznale, ali se čini jako simpatičnom. Bauk joj je dementor, a patronus rakun.


Emina Malfoy
Hufflepufka na 5.godini.Zamalo je završila u Slytherinima,budući da joj je gotovo cijela obitelj bila u tom domu,ali je šešir ipak odlučio ispuniti joj želju i smjestiti je u Hufflepuf.Druželjubiva cura,uvijek željna provoda i noćnih avantura.Uvijek je u starkama,obožava ih nositi,u društvu prijateljica ili svojih ljubimaca.Brat,Draco,na 7.je godini i mogu reći da su njih dvoje nerazdvojni.Draco je jedini od obitelji koji ju nije osudio jer nije završila u Slytherinu.Roditelji se joj poznate smrtonoše.Ima mačka Cicka i sovu Ćiru.

SLYTHERINI:


Nyphadora Nemesis
Cura na petoj godini. Nije uopće zlobna, kao neki u Slytherinu. Ali obožava zmije i sve vezano uz njih. Njadraži predmeti su joj Proricanje sudbine i Čarobni napitci. Duhovita je i voli se šaliti. Zbog nje sam shvatila da nisu svi slytherini loši. Njen patronus je zmija, a bauk dementor. Parsel-ust je i vrlo je ponosna na to.



Corvus Corax
Crni gavran u prijevodu imena. Potmak plemićke obitelji. Glumi buntovnika. Simpatičan je do jedne određene mjere. Voli ljude, ali ne baš previše iako se kreće u velikom krugu prijatelja i poznanika. Ostao je siroče sa tri godina kada su mu roditelji ubijeni. Krajnje nezainteresiran za školu, ali je kroz život naučio učenje smatrati nužnim zlom i obvezom koja mora biti ispunjena. Zaljubljenik u glazbu. Pomalo razmažen. Navikao da se novcem može sve kupiti. Egoist. Ali nimalo zlobna osoba, i nije mu bitna čistokrvnost.


Dominique Florentin
Moj bauk br. 2. Vrlo antipatična i zlobna cura. Ne podnosi me otkad sam joj se zbog nečeg suprotstavila i mrzi sve moralne ljude, a još više dok su u pravu. Smatra da su pošteni ljudi budale, a zapravo i sama ne vjeruje u ljudsku dobrotu. Njnen stav je ako je netko dobar, da se samo pravi takav iz nekog razloga kako svi ljudi zapravo iskorištvaju druge i ako su dobri prema njima to je zato jer nešto žele zauzvrat. Jedna zlobna, nemoralna, ali i vrlo inteligentna slytherinka. Mrzi pravila i prilično je bezosjećajna. Bauk joj je poraz, a patronus sijamska mačka.


Carmela Solimer
Oh, što reći. Bellina sestrična. Jedna ne odviše inteligentna cura. Ni umne ni emocionalne inteligencije. Prilično je plitka osoba, tako da o njoj ni nema puno toga za reći. Dominique joj je "prijateljica", pogotovo kada je zabava u pitanju. Njih dvije imaju nekako zabavan odnos: vole ponižavati druge, i šaliti se na tuđi račun. Dominique ne smeta što Carmela nije odviše pametna, jer joj takva barem nije dosadna. Bauk joj je smrt, a patronus hijena. Vrlo je nezadovoljna svojim patronusom, jer kako kaže "nije lijep".


Will Ford
Slytherin na šestoj godini. On i Dominique su par koji je već godinama skupa. Za nih ne vrijedi pravilo suprotnosti se privlače. Kad su ili mlađi ponašali su se kao brat i sestra. Will je uvijek štitio Dominique kao mlađu sestricu, budući da se njihove obitelji vrlo dobro poznaju. No, sad kad su već stariji Will više ne gleda na Dominique ako na sekicu. Pogledi na svijet su im vrlo slični. Will je loban, arogantan i djeluje kao da ga ništa ne može slomiti. Obožava biti sarkastičan, ali ne zabavnom, nego u zlobnom smislu. Također je bezosjećajan, jer pojam "osjećaj" njega asocira na slabost. Upotrijebio bi sva moguća sredtsva da dođe do cilja jer on to naziva hrabrošću. Bauk mu je slabost, a patronus piton.


Natascha Bloom
Na petoj godini. Ona i Dominique sprijateljile su se tako što je Dominique uočila kako Natascha maltretira jednu ravenclawcu i spremna je bila potući se s njom. Dominique se svidjela njena agresivnost i ogorčenost, a Nataschi se svidjela njena bezosjećajnost. Osim Dominique, jedna je od najokrutnijih djevojaka na školi. Na OOMS-u upitala je profesora smije li ona izvesti kletvu Crucio nad paukom. Kad joj je profesor rekao da ne smije, bila je prilično ljuta, ali je zadivljeno gledala paukovo mučenje. Ona je jedna od Dominiquinih najboljih prijateljica (ako ijedna od njih dvije znači pravi pojam prijateljstva), jer osim Willa i Carmele ona je jedina osoba koju iskreno poštuje. Za razliku od Carmele, njih dvije imaju nekako mračan odnos. Njen bauk je savjest, a patronus škorpion.


Samuel Kellis
Na petoj godini, bratič od Willa. Oduvijek je bio zaljubljen u Dominique i divi se njenoj zlobi. Naizgled je povučen i tih, ali duboko u duši strahovito je zloban. Nije tako "hrabar" kao Will, ali jednako je zloban kao i on. Privlači ga crna magija. Will i Dominique htjeli su ga spojiti sa Carmelom, no nije išlo. Carmela mu je nešto kao najbolja frendica i ona zna za njegovu ogomnu ljubomoru prema Willu. Oduvijek je vjerovao kako će on i Dominique biti par, kako su srodne duše jer su oboje jednako zlobni, zato je bio vrlo ljut kad je Will prohodao sa Domique, jer mu je to bilo zadnje na pameti. Vrlo je skompleksiran. Bauk mu je spoznaja da nikad neće imati Dominique, a patronus aligator.

PROFESORI:



Preobrazba- Clarise Bolivier



Obrana od mračnih sila- Horacio Drumbar


Čarolije- Selma Lasenhoof


Čarobni napitci- Vincent Gracio


Astrononija- Leonardo Apastron


Povijest Magije- Gabriel VanLuis


Travarstvo- Bethany Fellis


Aritmancija- Laura Felingstone


Bezjačke studije- Richard Bohnam


Drevne rune- Anette Graham


Proricanje sudbine- Katherine Jellmark


Skrb za magična stvorenja- Ewan Holipark

R	Rounded
A	Amorous
M	Mysterious
O	Odd
N	Nice
A	Awkward
C	Cuddly
A	Ambitious
V	Vain
A	Awkward
L	Legendary
I	Industrious
E	Entertaining
R	Refreshing

Name / Username:

Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com

ovo mi se sviđa :)

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

utorak, 08.01.2008.

17. Predmeta je sve više i više

"Eric?" začuđeno me pitala Tara.
"Da, Eric. Dobio je sat. I na satu su inicijali, T.M.V." objašnjavala sam joj.
"Eric je također dobio jedan od Voldemortovih predmeta? Pa Eric je najzbunjeniji čovjek kojeg poznajem!"
"Da, Tara. Ali pogledaj malo...i mi smo dobile te predmete. Zar ti nas dvije ličimo na nekog tko bi stvarno trebao to dobiti?"
"Ma da. U pravu si."

Da. Naš dragi, smušeni Eric je dobio jedan od tajanstvenih predmeta.
Ja i Tara posljednje dane provodimo u knjižnici, tražeći nekakvo objašnjenje. Čak smo i našle stare primjerke Dnevnog proroka, ali ništa. Doduše, piše o napadima Voldemorta. No takvi predmeti se ne spominju.

"Ramona?" zvao me Eric.
''Da?''
"Koji je ovo vrag?!" upitao me, pokazujući na taj sat. Eric inače nije agresivan, ali ovaj put je povisio ton, tako da su stari čarobnjaci na portretima trgnuli iz sna.
"Eric, objasnila sam ti. Sve sam ti objasnila. I stvarno, ne znam nažalost ništa više od tebe."
"Što ću ja s tim? Što ako dođe Voldemort po taj sat?! Ramona, život nam je u pitanju!! Tom Marvolo Riddle dolazi po nas! Jel' me razumiješ?! Halo, pa susreli ste se sa njim! Ra..."
"Eric, Eric. Smiri se! Diši! Isuse Bože, djeluješ kao da će ti ponestati zraka. Eric, znam da je grozno. Ali moramo ostati pribrani. Nemoj misliti da se ja ne bojim. Bojim se! To što sam gryffindorka ne mijenja to da se ja nasmrt bojim! Gle, ja i Tara tražimo u knjižnici nešto korisno. Ako želiš možeš nam pomoći..."
"Ne hvala!" okrenuo se na peti, čim sam spomenula knjižnicu.
Jadan. Baš mi ga je žao. Stvarno se prepao. A potpuno ga razumijem.

***

"Ola, Cavalierko!" zaustavila me Dominique. Imala je nekakvu tijaru na glavi. Ah, vjerojatno jedan od njenih modnih dodataka.
"Što želiš?" pitala sam.
"Čujem, dobila si lančić!"
"Molim? O čemu ti..."
"Ne pravi se luda! Znam!"
"Pa kako..."
"Kako znam. Lijepo! Imam svoje izvore."
"Dominique, što znaš o svemu ovome?"
"Dovoljno. I dovoljno da ne podijelim previše toga s tobom. Osim jedne informacije. Vidiš ovo?" pokazala je na tijaru, a zatim je skinula.
"Da, vidim. I?"
"Pogledaj malo bolje!"
Ok. Ovo sve me stvarno plaši. Naravno, tijara nije modni dodatak. Pogađate? Da, na dobro ciljate. T.M.V.- to je ispisano sitnim slovima na tijari.
"Dominique, i ti si to... Što znaš o svemu ovome?!"
"Rekoh! Samo sam te htjela obavjestiti, da ne misliš da samo ti i tvoji prijatelji imate tu čast."
"Čast? Tebi je čast imati nešto od tog ubojice?"
"Ccc, nemoj biti tako oštra. Duboko u sebi, znaš da si i ti počašćena što to imaš."
"Bit ću počašćena jedino ako to pomogne uništenju tog smrdljivog i ogavnog stvora."
Pogledala me prijezirnim pogledom, i skoro je nešto rekla, ali se na vrijeme zaustavila i otišla.
Što ona zna, a mi ostali ne?


***

Dakle,
ja, Tara, May, Eric, Dominique. Koliko još ima tih predmeta?
"Ne shvaćam." razgovarala sam sa Geenom.
"Što?"
"Ma što ti predmeti znače?" tražila sam objašnjenje, no nisam ga našla.
Počeo je padati snijeg. Ogromne pahaulje. No, to nije smetalo mene i Geenu koje smo bile vani na snijegu.
Ubrzo nam se pridružio i Matt. Naravno sa blokom za crtanje.
Zbog Geene često sam imala priliku razgovarati s Mattom. Simpatičan dečko...pomalo čudan...ali simpatičan.
''Uživate u hladnoći?'' pitao nas je.
''Uživamo u sniježnim radostima!'' odgovorila mu je Geena.
''Ej, Ramona. Kako je moj tata? I zašto je jučer bio nakon vašeg sata tako loše volje?''
Mattov otac nam predaje Čarobne napitke. Odličan je profesor.
''Hmm...loše volje? Ah, da. Djelili smo sat sa slyterinima. Carmela je opet pola sata raspravljala s njim o važnosti nekih čarobnih napitaka. A mislim da pojam «važnost» kod njih bitno razlikuje.''
Matt se nasmijao, a iz džepa su mu u tom trenutku pale naočale.
''Otkad ti nosiš naočale?'' Geena ga je zbunjeno upitala.
''Što? Hoćeš reći da mi naočale ne stoje dobro? Pa daj gledaj, zar ne izgledam onako...intelektualno. Uostalom, nisu moje. Našao sam ih u svojoj torbi. Nekome su vjerojatno ispale. Tu su neki inicijali, pa ću lako naći osobu.''
Inicijali? INICIJALI? Na tu riječ trgnula sam se i zgrabila mu naočale iz ruke, bez riječi.
''Emm, nema na čemu.'' još se uvijek šalio.
Ovo nije moguće. Pa tih predmeta ima očito beskonačno mnogo.
''Geena gledaj.'' predala sam joj naočale.
''Opet? Matt, ozbiljno. Otkud ti to?''
''Što je? Pa ne znam čije su to naočale? Mogu ja doznati o čemu se radi?
''Geena objasni mu. Matt, evo ti naočale, i čuvaj ih kao oko u glavi. Vrlo je bitno! Nakon što ti Geena objasni, obavezno reci to Dumbledoreu. I nemoj okolo previše pričati o tome. Ok? Ok. Kasnim na Aritmanciju, bok!''

***

Ok, nisam kasnila. Zapravo, došla sam nekoliko sekundi prije nego je profesorica došla.
Sjela sam kao i obično k Jonu. Nije inače mnogo ljudi na Aritmanciji, ali sad su bile dvije osobe više. Joy i Amelie.
Profesorica je zadala jedan zanimljiv zadatak. Kompliciran.
Jon se žurio, da stigne prije mene riješiti zadatak. Zapravo, ne prije mene, nego prije svih. Uvijek se voli natjecati. No, za promjenu, nije on prvi riješio zadatak. Nisam ga ni ja.
Riješila ga je Amelie. Profesorica je bila veoma zadovoljna.

Amelie nisam imala prilike još pošteno upoznati. Meni se čini ok, iako su neki ljudi pričali da je umišljena. Ne volim predrasude, a i curu još praktički ne poznajem, tako da ne bi bilo fer da je odmah osuđujem. Ponekad možda djeluje hladno i rezervirano. No...to vjerojatno nije sve. A i ljudi često griješe.

***
''Konačno!'' viknuo mi je George, nasred hodnika.
''Što?''
''Pa konačno te vidim!''
''Hej, nismo se vidjeli kojih... šesnaest sat?''
''Ma daj, od ovog svega, više te ni ne viđam.''
''Jesi saznao što o tati?''
''Ljudi se trude. Ali nakon ovih svih godina....nije baš lako naći mu trag. Rekla mi je Morgan da se broj onih predmeta povećava. Što Dumbledore veli na sve to?''
''Ne zna. Sve nas živo zanima. Znaš, Dominique je dobila tijaru. I ona zna nešto više.''
''Dominique? Gle, znaš da su njeni roditelji jednako toliko gnjusni kao i ona.''
''Misliš da su smrtonoše?''
''Pa...sad kad si spomenula to...možda. Ali gle, ne možemo ih odmah...''
''Osuđivati, da znam. Mislim da smo svi malo euforični zbog svega, pa ne razmišljamo hladne glave.''
''Upravo to! Znam da ne smijemo sjediti prekriženih ruku, i ja sam prvi koji je protiv toga da ništa ne poduzimamo. Ali, brzopletost i nestrpljivost ne vodi nikud. Znam da vjerojatno nisi sad razmišljala o Hogsmeadu. Iskreno, nisam ni ja.''
''Hogsmeade! Imaš pravo, zaboravila sam. Ti bi išao? Mislim, situacija je malo...neznam. Kritična?''
''Znam, znam. Ali opet...to je samo jedan dan. Ja bih rado išao. I imat ću razlog više, ako ideš i ti.''
Gledali smo se nekoliko sekundi. Imala sam osjećaj da bih s njim mogla pričati do besvijesti. A i čak dok je nastala tišina između nas dvoje....to nije bila ona neugodna tišina. Tišina tijekom koje biraš riječi, koje ćeš zreći. I na kraju, znaš da nisi odabrao prave riječi, jer si se previše trudio.
Ali sa Georgom mi nikad nije bilo tako. Razgovori s njim bili spontani, bez previše razmišljanja. Razgovarali smo o svemu. I najbezveznijim stvarima. I često bismo samo sjedili u istoj prostoriji, i nijedno od nas dvoje ne bi se trudilo prekinuti tišinu.
Sve s njim je bilo tako...prirodno, bezbrižno, neusiljeno...sigurno.

''Ići ću!''
''Stvarno?'' veselo me upitao.
''Da, da. Ići ću.''
''Znao sam....ne bi ti propustila priliku da provedeš dan sa mnom.'' zezao me.
''Pih! Idem jer imaju posebno ukusnu medovinu.''
''A da?''
''Hej, pa znaš da se šalim! Iako, imaju stvarnoo dobru medovinu. Jesi li probao? Ili piješ samo pivosladac? Trebao bi.....''
Ušutkao me. Ehm, da....na onaj način. =)

utorak, 25.12.2007.

SRETAN BOŽIĆ!

Sretan Božić svim hpff-ovcima i ostalima

koji puštaju svoju maštu,

te tako čine ovaj blogerski svijet ljepšim!

nedjelja, 23.12.2007.

16. Božić

Božić je!
Došao je konačno i taj dan.
Otvorila sam oči i umjesto Tare, sa svoje desne strane ugledala sam radni stol.
Bila sam kod kuće. U tom trenutku, Hogwarts mi nije jako nedostajao jer sam bila sa svojom obitelji.
Lijeno sam ustala i čula kako su moji roditelji već dolje.
Spustila sam se stepenicama do dnevne sobe, i osjetila miris kolača.
"Sretan Božić!" zaželjeli su mi roditelji.
Ispod drvca bilo je nekoliko poklona.
Začas su došle i sestre, koje inače ne žive više kod kuće.
A napokon sam vidjela i baku i djeda, koji žive odmah do naše kuće.
Djedu sam odmah pohitala u zagrljaj, i obećala mu jednu partiju šaha. Djed jako voli šah. A ja uživam u igri sa njim, jer je odličan protivnik. Možda malo i predobar. Uvijek izgubim. =)
Odlično, od sestara sam dobila mp4 i knjigu, a od roditelja prekrasne naušnice.
Osjećala sam se prekrasno.
Sve je bilo tako mirno.
Jučer sam bila sa Tarom i Bellom na polnoćki, u obližnjoj Crkvi.
Nakon ručka, krenula sam k Tari.
"Sretan Božič!" zaželjela sam ljudima koji su šetali.
Ljudi su bili malo iznenađeni što me vide. Mene, Taru i Bellu imali su priliku viđati samo ljetom i tijekom zimskih praznika.
Evo i susjeda Raymonda koji se uvijek razveseli kad me vidi. To je jedan vitalni i veseli starac. Hrkan je, pa zna razlog naših odlazaka u Hogwarts.
"Oo, Ramona! Pa stigla si mi. Sretan ti Božić!"
"Sretan Božić i Vama!"
Ubrzo se i stvorila njegova razmažena unuka. Naravno, nije mi zaželjela sretan Božić. Izgleda recimo, kao lik iz horror filma- jarko crvena kosa tuš oko očiju. Iako to nije ono što bi mene smetalo, nego njeno ogavno ponašanje.
"Daj pls, nemoj reći starome kak sam pušila. Ok? I da, djedice. daš mi nešto novaca?" molila je Raymonda, i naravno odmah je postao "djedica.
"U redu Gwen. Ali molim te Gwen, prestani s pušenjem, šteti ti. A novac...evo izvoli." pružio joj je novac, sa tugom u očima. Nadam se da mu ovo neće pokvariti Božić. A vjerojatno neće, jer je on vrlo optimistična osoba. Nadam se...
"E thx, deda. Ajd bok!" pozdravila je Gwen, i otišla.
"Eh, tinejđeri. Ali i ti Ramona tinejđerka, pa se ne ponašaš tako." rekao mi je.
"Da..."
"Nego, reci mi. Kako je u Hogwartsu?"
"Ma, super je. Lijepo je, pogotovo sad u zimi." odgovorila sam mu. Nisam mu htjela spominjati Voldemorta, jer bi se jadan smrtno zabrinuo.
Pozdravili smo se, a onda sam vidjela da me Tara već čeka vani.
"Pa gdje si ti? Ja te čekam već dvasetak minuta!"
"Ma razgovarala sam s Rayom."
"Ok... a sad slijedi kazna za kašnjenje!" uzela je snijeg i oblikovala grudu.
"Tara pa ti si najveća kasnilica koju poznajem! I spusti tu grudu, upozoravam te!"
Puf! Bacila mi je grudu ravno u glavu. Auch!
"Hej, glupačo!" derala sam se.
Tara se samo smijala.
Grudale smo se i zezale u snijegu još jedan sat. Nismo ni malo razmišljale o Voldemortu.
Zatim smo uživale u čaju i keksama.
"Dodam malo ruma u čaj?" pitala me Tara.
"Nee, fuuj!" odogovrim.
Ali sebi je dodala. Ok, po meni, malo previše.
"Ok, Tara to nije malo ruma."
Tara mi je samo namignula i popila to na eks.
"Netko izigrava buntovnika?" zezala sam ju.
"Ma znaš što..." udarila me sa jastukom.
Krenula sam kući.
Stigla sam i otišla u svoju sobu. Čekalo me pismo od Georgea.
"Draga Ramona,
Sretan ti Božić!
Nadam se da se lijepo provodiš.
Nemoj previše blagdanskih jela pojesti.
Vjeruj mi, ja jesam. Sad mi je slabo.
No to te vjerojatno ne zanima.
Pusa!
George"
Ovakva pisma i njegove duhovitosti su me definitvno duplo više razveselila, nego što bi me bilokakvo sladunjavo pismo.
Približila sam se prozoru, i vidjelo nešto. Nekakve...žute oči?!
Trepnula sam i to je nestalo. Haluciniram.
Spustila sam se do dnevne sobe, pridužila se svojim na kauč i zaspala nakon jednog lijepog božičnog filma.
Ovo je bio odličan Božić! Obožavam ovakve jednostavne dane! Meni ne treba ništa više....

Imala sam stvarno potrebu napisati jedan ovakav post. Žao mi je ako je nekome dosadan, ali mene je zbilja razveselio. =)
Sretan Božić svakome!

petak, 21.12.2007.

15. Klupko se odmotava

Imam osjećaj da ovaj dan traje već tjednima.
"Mama, što je to?" upitam, gledajući lančić u ruci.
"To nam je prije koji dan došlo sa poštom. Za tebe je."
"Kako znate da je vezano uz Vodlemorta?"
"Pokazali smo ga prvo tvom ravnatelju, on je zaključio. Ramona, kakve veze imaš ti sa tim čarobnjakom?"
"Mama, nikakve! Ne znam zašto bi nešto takvo bilo naslovljeno na mene. I kako ravnatelj može znati da je vezano uz Vol..."
Ali tada sam vidjelo nešto na lančiću. T.M.R.
"Što je bilo?" pitala me mama.
"Ništa, ništa.Mama ja nemam nikave osobne veze s Voldemortom. Rekla si da smo to i ja Tara dobile. Takvo nešto. Ovo je sigurno Ministarstvo poslalo."
Kako sam lagala. Nisam imala pojma zašto sam ovo dobila. I zašto bi Tara to mola dobiti. A moji nisu mogli ni zamisliti koju bi moć Voldemort mogao steknuti, zato sam vjerojatno još uvijek ovdje. No srećom, uvjerila sam ih kako postoje stotine i stotine čarolija kako se zaštiti od njega, i kako je čarobnjački svijet duplo sigurniji od bezjačkog.
Naravno, lagala sam.
Ali to mi je jedino preostalo, ako nisam htjela da me ispišu iz Hogwartsa.
Moji roditelji i sestre su krenuli. Izašli smo van iz sobe kad se stvorio-George.
"Ej, Ramona!" krenuo bi mi u zagrljaj da nisam bila brža.
"Ovo su moji roditelji i sestre! Ljudi, ovo je George." izrekla sam brzorećenicama.
George je malo pocrvenio, no onda su se svi lijepo upoznali.
"Kako to da ne spavaš?" upitala sam ga.
"Mah, u Gryffindorskoj prostoriji smo. I Tara i Bella su tamo. Ne možemo zaspati. Hoćeš doći ili ideš spavati?"
"Evo dolazim."
Opraštala sam se sa svojima, kad je opraštanje prekinula Helen.
"Ej, Selene jel' te ove dvije cure podsjećaju na nas?"
Selene je pogledala na stranu,a i ja.
"Pa i da. Izgledaju kao mlađe verzije nas dvije."
Profesorica Drevnih runa pratila je dvije djevojke, koje su imale kovčege u rukama.
Jedna od njih je bila poprilično visoka.
Nove učenice? Ali zaboga, četiri sata ujutro su. I, kako tako iznenada.
Obje su bile vrlo lijepe. Prva je bila veoma nasmijana, a druga je zamišljenim pogledom pratila Hogwarts.
Baš me zanima tko su one.
***
Obitelj mi je otišla, a ja sam sa Georgeom nastavila u Društvenu prostoriju.
Tara je u ruci držala kuvertu i prsten.
"Ramona, dobila sam pismo putem sove od svoje obitelji. I unutra je samo ovaj prsten. Ali kažu da su proslijedili pismo."
"Tara, daj mi prsten. Eto! Ma KVRAGU!"
"Što je bilo?!" upitala je Bella.
"Vidite ovo? T.M.R.! Što to znači? Ja sam dobila ovaj lančić!"
Lančić i prsten izgledali su kao u kompletu.
"Ovo je previše!" rekao je George.
"Da i ja mislim!" nadovezala sam se.
"Što znači ovaj T..." pitala je Tara, no brže sam joj odgovorila.
"Tom Marvolo Riddle. Zato i Dumbledore zna da je povezano sa Voldemortom. Voldemortovo pravo ime."
"Ovo ima veze sa Voldemortom?" Tara je pitala šokirano.
"Da..."
"I zašto smo nas dvije to dobile?"
"Nemam pojma!"
"Ovo može poslužiti kao trag!"
"Osim ako ima neku drugu namjenu."
Svi su utihnuli. Tara, Bella i George već su bili u pidžamama, ali ja još u haljini.
Zaspala sam na kauču u Društvenoj.
"Ramona?" pitao me tiho George.
"Hmm?"
"Idemo spavat u spavaonice?"
"Ahm."
Lagano me podignuo u naručje i odnio u spavaonicu. Tara i Bella su zaspale čim su legle.
"Za tri sata počinje nastava." tiho sam izrekla brigu.
"Ramona?" rekao je George.
"Da?"
"Sutra je subota."
"Odlično!"
Dao mi je poljubac u obraz, na što sam ga malo čudno pogledala.
"Hej, pa sam sam ti dečko. Nisam?" pitao me.
"Ma jesi...da."
Još me jednom zagrlio, a onda-zaspao.
A i ja, u njegovu naručju.
***
"Hej...golubi. Pa zajedno ste zaspali?" probudila nas je Tara. A i jutarnje zrake Sunca. Zapravo podnevne. Već je bio jedan sat kada smo se probudili.
Georga je bilo malo sram. A i mene. Ups...
"Ovo..ehm...idem ja. Do muške spavaonice. Da...pa...bok!" rekao je.
"Pa...ok. Eh, bok!"
Bella i Tara su me gledale, na što sam odgovorila brzim odlaskom u kupaonu.
Kad sam se vratila iz kupaone, Tara me upitala
"Kad ćemo ka Dumbledoreu zbog ovog, što smo dobile?"
"Idemo sad?"
"Ajde."
Otišle smo do Dubledorea, kada smo tamo primijetile još jednu djevojku sa brošem u ruci.
May! May Stox.
"Eeej!" pozdravilo je veselo, ali i poprilično zbunjeno.
Ona je također to dobila. Taj broš...
"Djevojke, dakle ono što vas zanima, je što znače ove stvari. Znamo, ima veze sa Voldemortom. May, Tara i Ramona, vi niste jedine koje će to dobiti. Ali još ne znamo što ti predmeti predstavalju. Ali nešto veoma značajno. Moglo bi nam puno pomoći, zato to čuvajte. Rado bih vam rekao više, ali ne mogu. Nadam se da vas nisam razočarao. Strpljenje. To je ono za što vas molim." potanko je objasnio Dumbledore.
"Hvala Vam svejedno." zahvalila mu je May.
Prije nego što smo mi izašle, na vrata je još netko pokucao.
Ušle su dvije djevojke. To su bile one djevojke od jučer.
Dumbledore ih je predstavio.
"Ovo su naše nove učenice. Stigle su iz Francuske, iz škole Beuxbatons. Da vas upoznam sa sestrama Delacour."
Prva mi je pružila ruku i srdačno se predstavila.
"Ja sam Joy!"
"Drago mi je, ja sam Ramona."
Zatim sam se upoznala i sa drugom.
"Drago mi je, ja sam Amelie Jean Noemie Delacour Austen. Ali, biti će ok samo Amelie Delacour."
"Drago mi je, Ramona."
Ostavile smo djevojke, i izašle.
No, nisu samo one stigle iz Francuske.
Michaelova, a ujedno i naša prijateljica, Catherine također je stigla nakon dugog puta.
***
Prošlo je dosta vremena od onoga.
Do sada nismo saznale ima li još netko kakav-takav predmet.
Mnogo smo toga saznale o Voldemortu u knjigama.
George je razgovarao s mamom, i mnogo toga saznao o ocu.
No cijela situacija malo se stišala.
A počelo je i sniježiti!
Praznici se bliže, i nadam se da ih on neće pokvariti.
Upravo smo sad na doručku, a Catherine i Michael su nam se pridružili.
"Možeš mi Ramona dodati kruha?" pitala me Catherine.
"Izvoli!"
"Merci!" odgovori mi.
"Još te drži Francuska?"
"Malko!" nasmije se.
"Ti si upoznala one dvije nove djevojke iz Francuske? Sestre Delacour?"
"Jesam. Joy i Amelie. Joy je jako draga. A i Amelie...iako, ponekad mi se čini malo...umišljenom. Nadam se da sam u krivu. Ma sigurno je i ona dobra osoba."
"Pa i meni se čini, ok. Tara, jesi ok?"
Tara je bila nekako...tužna.
"Mah...jesam."
***
Kad smo se vratile u spavaonice, Tara je bivala sve tužnija.
Bella se također zabrinula.
"Tara pa što je?"
"Neznam! Sve je ok!" bila je već ljuta.
"Tara ne laži!" navaljivale smo.
"Ma glupo je! Smijat ćete mi se."
"Što?"
"Michael..."
"Što s njim?" upitala je Bella.
"Što je s njim i Cath?"
"Ma on i Cath su samo prijatelji. Pa, nije valjda... Tara, zar ti se Michael..."
"A...aha." tiho je rekla je lice prekrila rukama.
"Pa, to je super!" počela je skakati Bella.
"Jeste sigurne da on i Cath...?"
"Ma sigurno!"
Tara se zaljubila u Michaela. Eh, bilo je samo pitanje vremena.
Svalila sam se na krevet, i razmišljala o mnogočemu.
Glava mi je bila puna... Voldemort, Tara, George....

srijeda, 12.12.2007.

14. Obiteljsko okupljanje

"Ramy!" bacila mi se mama u zagrljaj.
Zbunj, zbunj!
"Š-što vi radite ovdje?" upitala sam matu i tatu.
Tata je razgledavao dvorac, dok je mama samo tiho izustila
"Objasnit ćemo ti."
No, tata nije bio tako blag.
"Bella i Tara. bok! Jeste li mi dobro? A ti Ramona, da više nikad nisi prešutjela takvo što. Pa za što sove postoje? U redu, profesor Dumbledore je rekao da je on još slab, niste bili u tolikoj opasnosti onda, ali za Boga miloga."
Bella i Tara su me tiho dozvale
"Psst, Ramona. Idemo mi u sobu, pa dođeš."
Ok, hvala tata, dosta mi je šokova za danas.
"Daj, ju John sad nemoj... Bitno je da nam je ona dobro."
Tata me ubrzo nakon toga čvrsto zagrlio i rekao
"Nemaš pojma kako sam se uplašio za tebe."
"Ma i ja, tata."
Ubrzo sam ugledala dvije visoke prilike, kako se nečemu smiju, a onda su se naglo zaustavile.
"Selene i Helen? I vi ste isto ovdje?"
"Pa naravno!" obje su izustile.
Moje dvije starije sestre. Dosta starije. Helen ima 28, a Selene 29 godina. Dobro je imati tako starije seke. Nauče te mnogim stvarima, i mogu ti biti uzori. Ali loše je i to, što nemate puno toga zajedničkog. Ali ja te dvije luđakinje stvarno obožavam!
One su bezjakinje. Ali su bile jako sretne kad sam dobila pismo iz Hogwartsa.
I prilično su različite. O njihovoj različitosti govore i njihova imena. Selene bi na grčkom značilo Mjesec, a Helen, tj. helios bi značilo Sunce. Selene je nekako "flegma", a Helen je malo konzervativnija. ALi je zato Helen uvijek ta koja mamu,a još više tatu uvjerava kako nisam više mala curica.
Kad smo kod toga, primjećujem da tata malo čudno gleda moju haljinu.
"Gdje si kupila tu haljinu? Jako si mi zgodna u njoj. Al' ima dekolte!"
Molim?! Haljina skoro uopće NEMA dekolte. Ima sasvim normalan izrez, sigurna sam da ostale cure imaju veći! Arghh!
"Tataaa!" rekla je Helen.
Selene nije mogla odoljeti i uštipnula me za obraz.
"Jooj, svi se ponašaju prema tebi kao da imaš 7 godina." reče mi Helen.
"Eh, što ću. :)" odgovorim.
***
Otišli smo spavaonicu, a Tara i Bella su nas ostavile same. Ponovo.
Hvala Bogu, nismo odmah o njemu počeli razgovarati.
Iako mi trebaju nešto reći. Nisu došli samo da vide kako sam.
Ali naravno, eto i teme koju je moja mama morala načeti.
"Kako škola?"
Halo? Ljudi? Već su skoro 3 sata u noći, prije dva sam doživjela šok, neznam što Voldemort želi, obitelj mi se nenadano stvori u najopasnijem trenutku a mene mama pita kako u školi. Nevjerojatno!
"Ma ok. Iako su mi ocjene malo oslabile. Onaj teoretski dio sam malo zapostavila. A praktični je ok. Iako, i to zna zeznuti dok sam nespretna."
"Žao mi je samo što se sada ne možeš učiti matematiku. Kao bezjački predmet on je bitan." rekao je moj tata s malom dozom melankolije. On jako voli matematiku. I ja bih, da sam bezjak.
"Tata, ide mi zato Aritmancija. To ti je slično matematici, samo na... magijskoj razini. Evo, pokažem ti."
Donijela sam mu neke knjige iz Aritmancije, i zaokupile su ga.
"Daj nam nešto dočaraj!" uzbuđeno mi veli mama.
Hmm...što sad? Eto nešto jednostavno!
"Wingardium Leviosa!" i pomaknem još neke knjige.
"Daaj, to smo znale da znaš raditi već na početku tvog školovanja ovdje. Prvo pismo ti je glasilo: Znam izvesti prvu čaroliju koju smo učili, među prvima sam je svladala!" rekla mi je Selene.
"Kako je bila ponosna!" smijala se Helen.
Evo nešto što će ih razveseliti.
"Avis!"
Maleni kanarinci su poletjeli, i počeli kružiti oko njih. Bilo im je zabavno. Zapravo, tata se udubio u Aritmanciju.
"Što gledaš?" pitala sam ga.
"Tu sam ovo čitao, pa sam probao nešto shvatiti."
"Da vidim, što si to pisao?"
Ne mogu vjerovati. On je nevjerojatan. Prvi put se susreće sa Artimancijom, a tu je već dva zadatka riješio. A bezjak je! Luđak...
"Pa ti nisi normalan!" rekla sam mu. Ok, to nisu teški zadaci bili, al svejedno. Ima čarobnjaka koji to ne kuže.
"Pa nije tako komplicirano." bio je zbunjen.
Selene se igrala sa kanarincima. Stvarno su je zabavili!
"A gdje ćete vi biti ovu noć...dan?" pitala sam ih.
"Pa u jednom obližnjem hotelu. Dumbledore nam je pomogao, kako da se asnađemo budući da nismo čarobnjaci." rekla je mama.
"Paa...zar nije malo opasno da sad ostajete?" pitala sam.
"Ne...ALi..." mama je stala.
"Mama daj joj!" rekla je Selene.
"Jeste sigurne da joj već sad možemo to dati? Jeli spremna? Mi uopće ne znamo kakv to značaj ima, ali očito je velik."
"Pa što to?!" bila sam zbunjena.
"Ima 15 godina. I vidiš da se nešto počelo događati. Vidiš da im treba to u Hogwartsu, a i Tari treba to dati. I Još kolicini učenika." rekla je Helen.
"Tari isto?" tata je bio zbunjen. A ja još i više!
"Pa, zaboga! O čemu se radi?"
Mama je konačno počela nešto vaditi iz torbe. To je bio zlatni lančić, sa kristalnim privjeskom. Ali unutar kristala, caklila se nekakva zelena boja.
"Što je to?" upitah.
"To je za tebe. Ima veze sa... Voldemortom." rekla je mama, na što je mene uhvatila grozna hladnoća.

Nastavak slijedi...

Da, Amelie, znam- kratak post. =) No pisala sam ga na brzinu, i nastavak slijedi brzo. Relativno....brzo. =)
Ovaj post je baš posvećen malom opisivanju moje obitelji. Pusa!

subota, 24.11.2007.

13. Jesenski bal- drugi dio: Oči u oči

"George?"
"Da?"
"Mirišiš."
Prasnuo je u smijeh. A stvarno, sad kad mi je bio tako blizu, stvarno sam primijetila kako miriši.
"Ramona, jel' se bojiš?"
"Da. Iskreno, da. Bojim se."
Da, bojala sam se. Srce mi je tuklo užasnom brzinom. Obuzeo me čudan osjećaj. Bila sam na neki način jako sretna, u Georgovom zagrljaju i kada sam pogledala natrag u dvoranu, vidjela sam svoje prijateljice. Tek sam tada shvatila što je uistinu bitno.
Ali jako sam se bojala u tom trenutku. Doći će monstrum, koji mrzi sve osobe miješane krvi i želi osvetu. Ne samo samo Georgeu, nego čitavom Hogwartsu. I osveta nije jedino što želi, nego ponovna moć.
George me pogledao, svojim očima nebeske boje i tiho je rekao:
"Volim te."
Usne su mi se razvukle u osmijeh. Odgovorila sam mu,
"I ja tebe. Da, volim te."
Još jednom me poljubio.
Srce mi je skoro eksplodiralo.

***

"Ramona, strah me." rekla mi je Tara.
"Znam. A i mene."
Riječi u ovom trenutku nisu baš pomagale. Samo sam je zagrlila. Tara inače nije voljela izljeve osjećaja u javnosti, ali sad je snažno uzvatila zagrljaj.
Bal se bližio kraju. Profesori su molili da se učenici polako počinju povlačiti u spavaonice, kako bi bili zaštićeni od mogućeg napada.
"Oprosti, ali što se zbiva?" Upitala me jedna djevojka.
"Emm, pa, čula si za moguć napad?"
"Ma da, al zbilja je to Voldemort? Moji djed i baka su ga poznavali, još kao Toma. Ajoj, oprosti, ja sam Emina Malfoy."
"Ja sam Ramona Cavalier. Da, Voldemort je u pitanju. Čudim se kako učenici nisu u panici, i kako se bal održao."
"Ma da. Ali mislim da mnogi nisu svjesni te opasnosti. Voldemort nije baš spominjan. I oni koji znaju o čemu se radi, misle da je slab. Ali ja mislim da nije. Ljudi se više ni ne boje izgovarati njegovo ime."
"Toga se ni ne bi trebali."
"Bilo mi je drago upoznati te.... Eh, trebamo u spavaonice. Ne ideš?"
"Neznam. Malo me strah ići spavati."
Emina je uputila neki pogled suosjećanja i otišla iz dvorane.

***

Ja, Tara, Bella, Michael, Rick, George ostali smo zadnji u dvorani. Krenuli smo u spavaone, no jak vjetar nas je zaustavio.
Ali nee, vjetar ne.
On.

"Čekali ste me, vidim."
Tara je vrisnula. Ja i Bella smo se skamenile. A George... On je puknuo.
"Što želiš? Gdje je moj otac?"
"Hahaha... Jedan dječak se na me postavlja. Interesantno. Što želim? Osvetu. I nastavak."
"Kakav nastavak?" upitala sam držeći Taru i Bellu za ruku.
Znatiželja je ubila mačku.
"Svoj nastavak. Nastavak onoga što mi pripada. Ono što ću dobiti! Želik.
m to i dobit ću to. I neće me ponovo klinci spriječiti." počeo je urlati.
"U-Ubit ćeš nas?" Michael se usudio pitati.
"Nee. Još nije vrijeme. Neću još dobiti ništa od toga. Zasada."
"Zasada?" Rick je bio zbunjen.
"Da. Zassada. Jer na kraju svi ćete biti ubijeni mojom rukom." pobjednički je rekao.
"Što želiš od nas? I nisi mi rekao, gdje mi je otac." ponovio je George.
"Rekoh što želim. A od vas što želim? To ćemo vidjeti... A tvoj otac? Ccc, on me razočarao. Ona prljava Gryffindorka."
"Zašto si sad tu ako nas nećeš ubiti?" prozborila sam.
"Da prenesete poruku Dumbledoreu. Možda je mislio da je pobijedio, ali ni on sam ne shvaća koliko je on zapravo taj koji je slab."
Sad je uputio pogled prema Belli, i lagano doklizio do nje.
"Opet se susrećemo. Vidiš onda, koliko te onaj Neil volio. Nekoliko riječi koje je želio čuti i odmah mi te doveo. Sjećaš se?"
Bella ga je samo prezirnim pogledom promatrala. Zatim je maknula pogled, a glavu dostojanstveno držala gore. Nije ju slomio riječima.
"On je gad." Tara je rekla.
"A ti si...", okrenuo se prema Tari, pomirisao je i rekao "mutnjakuša. Neil je možda gad, ali je barem čissstokrvan".
Ovaj "s" u čistokrvan, je zasiktao kao zmija. Ništa čudno.
Pitate se, zašto ga nas šest sad nije napalo. Imali smo štapiće u blizini. Ali ne bi ništa postigli. Još uvijek premalo znamo. A i osjećali smo... to ne može biti tako jednostavno.
"Do sljedećeg puta. I ne obećavam da to i neće biti zadnji." rekao je i nestao u mraku.

***

Tara se svalila na pod. Pridružila sam joj se. A zatim i Bella. Primile smo se čvrsto za ruke.
"Još smo žive!" rekla sam.
Izmamila sam im osmijeh.
No, bili smo šokirani. Znali smo da nas očekuje nešto veliko.
Još nije pobijedio. Ni neće. Hogwarts će se boriti.
I držim se Georgovog savjeta: živimo za trenutak.
I nikad, obećali smo si, nikad nećemo odustati.
To je ono, što nas je držalo. I ni na koji način se nismo osjećali poraženo.
Otrčali smo do Dumbledora. Kad smo mu ispričali, kao da je to očekivao.
"On nosi veliki gnjev u sebi. I nema granica. Ali ono što ja nikako ne želim, jest da vi snosite nekakav teret. Još ste petnaestogodišnjaci." rekao je.
"Profesore, ali vjerujte u nas." rekao mu je George.
"I vjerujem. Vjerujem da možete. Ali ne želim."
"Ali profesore... zašto se baš nama uvijek obraća?" upitala sam.
"Netko od vas mu je jako bitan. Ni on sam još nezna zašto i tko." i to je bilo sve što smo mogli saznati.

***

Nakon ovog trebao nam je san. Sutra krećemo u istraživanje. Ja, Bella i Tara, ako treba, provest ćemo cijeli dan u knjižnici.
Ovaj puta, susret s Voldemortom nije bio borba. No tko zna što će biti sljedeći puta?
Nismo više mogle. Skinule smo cipele i bose hodale stepenicama do spavaonica. Bile smo užasno umorne od svega.
No, tada sam čula kako me netko doziva.
"Gospođice Cavalier!" zvala me profesorica Preobrazbe.
Okrenula sam se i pokraj nje vidjela još dvije osobe.
"Mama? Tata?"

Ok, ovaj post je malo dosadan. Priznajem. Ali zanimljiviji nije mogao biti, ne bi bilo u skladu s pričom i nastavcima. Pa eto, nadam se da ste bar malo uživali. =)
Pozdrav!

subota, 10.11.2007.

ŠTAFETA

Evo, u ovom postu nema priče, nego štafeta koju mi je predala May Stox.

Što više voliš? Mačke ili pse?
- Ne mogu odgovoriti. Stvarno volim obje te životinje. Evo kad bi me netko upitao dali više volim britansku kratkodlaku mačku ili nekog psa, odlučila bih se za mačku, a kada bi me pitao dali basset hounda ili neku mačku odlučila bih se za psa.


Crno ili bijelo?
-Sivo. Haha! A neznam opet... Ovisi kako sam raspoložena.

Da li bi rađe otišla na neki tulum koji ti priređuje najbolja frendica ILI na date s nekim dečkom koji sutra putuje čak iz grada?
-Ako su oboje pravedni, ni jedno od njih ne bi se ljutilo. Ali pokušala bih te dvije stvari spojiti, otići na tulum zbog frendice i neka se dečko pridruži, a kasnije bih se u miru oprostila sa dečkom.

Dali bi ikada ušla u Big Brother?
-Ne, nikako. Koliko god to novca bilo, ne bi mi bilo ugodno tamo.

Da putuješ u neku državu.. avionom.. .i on se sruši na pusti otok što bi učinila da dođeš doma?
-Prvo bih molila Boga da me spase ili da mi da mudrosti da se nekako izvučem. A onda bu tu koliku-toliku mudrost probala iskoristi- ispisala bih ogromne natpise HELP ili SOS na pijesak, ako ima pijeska :) ili ih kamenjem stvarala, ili bih probala napraviti vatru , što veću moguću, al' da se pritom naravno ne zapalim. A kada bi nada bila pri kraju, kada ništa od toga ne bi pomoglo, a hrane više ne mogu nabaviti onda bih probala načiniti nekakav splav i krenuti pa kud puklo da puklo. Iskoristila bih sve šanse.

Da li bi rađe otišla u kino s dečkom koji ti se sviđa već dugooo vremena ILI s W. MILLEROM koji sutra putuje u L.A. (da imaš 18 ili 20 godina) ?
-Hmm...sa dečkom. Jer sumnjam da bih W.Miller sad baš sa mnom išao u kino.

Da li bi voljela na tjedan dana živjeti u Hogwartsu?
-Tjedan? TJEDAN?! Vi se šalite, zar ne? Kakav tjedan? Cijelo školovanje bih provela u Hogwartsu!

Najdraža hrana?
-Uuu, ima. Pizza, tjestenina-pogotovo špageti, makaroni sa sirom, pržene lignje sa pomfritom, pošećerene jagode, hamburgeri iz Mc'Donnaldsa, krem juhe.

Naj piće?
-Iso Sport, Sprite, ledeni čaj od limuna, mlijeko.

Najdraža pjesma:

Jedna? A ne može jedna. Evo ga:
Linkin park- What I've done
Linkin park- Faint
Linkin park- Numb
Linkin park- Bleed it out (volim LP!)
Evanescence- Going under
Evanescence- Bring me to life
Evanescence- Haunted
Avril Lavigne- Nobody's home
Avril Lavigne- Who knows
Avril Lavigne- Innocence
Blink 182- All the small things
Coldplay-Clocks
Coldplay- Speed of sound
Coldplay-Talk
My Chemical Romance- I don't love you
My Chemical Romance- Famous last words
Natascha Bedingfield- Unwritten
Nickelback-How you remind me
Nickelbak- Photograph
Panic! At the disco- Lying is the most fun a girl can have without taking her clothes off
Rasmus- Keep your heart broken
Rasmus-Heart of misery
Bethany Joy Lenz Galeotti- Halo
Bryan Adams- Here I am
Loona- Hijo de la luna
Gavin DeGraw- I don't wanna be
Apoptygma Berzerk- In this together
Ricky Martin and Christina Aguilera- Nobody wants to be lonely
Joan Osborne- One of us
Sleeping Sun- Nightwish
Who we are- Hope Partlow

Bez čega ne bi mogla živjeti?
-Osim bez osnovnih tvari koje su čovjeku potrebne za preživljanje, ne bih mogla bez obitelji i bez prijatelja. Pogotovo onih najboljih prijateljica. To je moje blago. Ne bih mogla bez te vrste ljubavi.

Što misliš o sebi?
- Trudim se biti što bolja osoba i što bolja prijateljica. Želim prijateljima pomoći najbolje što mogu, i žao mi je što ne mogu uvijek. I trudim se biti sigurna i sebe, iako mi samopouzadnje nekad padne. Sve u svemu, želim biti što bolja prijateljica i osoba, skromna, pametna i odgovorna i samostalna... To je ono što želim, nadam se da ću uspjeti. I da, ponekad sam romantična i ta me osobina ponekad zna iznervirati. Koliko sam se puta rasplakala zbog filma.... nije da se ponosim... =) Optimistična sam, ali i realna.

Da li bi voljela upoznati neku poznatu osobu? koga?
- Pa trojac: Daniela, Emmu i Ruperta. Ali i J.K. Rowling. I dečke iz Linkin parka!


Kome ćeš predati štafetu i zašto?
Predat ću navedenim ljudima, zato jer se čitamo i zato jer mislim da će se zabaviti:

Samantha Dumbledore
Nyphadora Nemesis
Ella Evans
Catherine La Pue
Emina Malfoy
Amaris Mae Smith
Lana Manson Eleanor Heerer
Alison Amy Jackson
Bella Swan
Rose Granger

uhh, malo puno ljudi =)

a dobro, nadam se da s užitkom primaju štafetu
pozdrav!

petak, 02.11.2007.

12. Jesenski bal-prvi dio

"Zijev..." uslijedilo je moje poznato veliko zijevanje. Čim sam otvorila oči, glavom su mi prošle različite misli. Kako će Voldemort, pokušati napasti

Hogwarts i vjerojatno Georgea, kako će bal završiti borbom. Sad sam se bojala.
"Ej..." rekla mi je Tara i zagrlila me.
U sljdećem trenutku i ja, i Tara i Bella zagrlile smo se. Obećale smo jedna drugoj hrabost ove večeri i da ćemo jedna drugoj čuvati život.
"Cure...ne mogu vjerovati da to ja izgovaram, a ne Tara, ali moramo u shopping. Nemamo haljine!" rekla sam. Morala sam sam im nekako smanjiti strah.
Očito im se ideja svidjela, jer su začas bile na nogama spremajući galeone u torbe.
Obećale smo da ćemo do večeri zaboraviti na Voldemorta.
***
Ušle smo u prodavaonicu. Ajme, koliko haljina...
"Ja ću sde osjećati glupo u haljini." rekla sam, a Tara samo da nije bacila kletvu na mene.
Kupile smo haljine. Jee. Iako, stvarno, osjećat ću se malo glupo.
Drago mi je što bal nije otkazan i što učenici nisu u tolikoj brizi. Vjerojatno zato jer ih Dumbledore nije pokušao
zastrašiti, nego im je obećao potpunu
sigurnost. A i Voldemort nije tako jak, još uvijek.
***
Vratile smo se natrag u Hogwarts.
Sve je ukrašeno, nekakvim tonovima svijetlo-crvene, ružičaste i svijetlo-narančaste boje. Bilo je prekrasno. Unutrašnjost staromodnog dvorca poprimila je

nekav prekrasan sjaj.
Sve je bilo magično. Ok, to je tišično za Hogwarts, ali ovo je bila nekakva drugačija magija.
"Volim ovo doba godine. Sve je tako mirno." rečem.
"Da, lijepo je." rekla je Bella, sanjarskim pogledom promatrajući kako su sve to ukrasili.
Već je bilo 17 h, a bal počinje u 19 h.
Spremile smo se. Samo što ja nisam htjela van iz kupaone.
"Daj, Ramona!" ljutila se već Tara.
"A smijat ćete mi se."
"Joj, daj..."
Izašla sam van. Nisu mi se smijale. Pohvalile su moju haljinu, kako sam lijepa, blablabla. A nisu htjele biti nepristojne. Zapravo, i zahvaljujem im na tome,

jer bi se u suprotnom u trenirci pojavila na balu.
Čvrsto smo se primile za ruke i krenule niz stepenice.
Pred dvoranom naši partneri su nas čekali.
George je bio baš zgodan u tom smokingu.
"Znam, izgledam smiješno." rekla sam mu.
"Ne. Izgledaš prekrasno." rekao mi je mrtvo hladno.
=)
***
Ušli smo u dvoranu. Ne, nisam očekivala da ću sad odmah pokupiti poglede cijele dvorane jer sam se pojavila u lijepoj haljini, a dosad se nisam ničim takvim

isticala.
I ne, nisam očekivala da će svi uskliknuti "ajme, gledajte je kako se proljepšala."
To se nije ni desilo. Bilo bi previše bajkovito.
Već mi je bajkovito što me George sada drži ispod ruke, i što on misli da izgledam lijepo.
Ajme, koliko razmišljam o izgledu. Jer, kad malo bolje razmisliš, što Dominique sad znači što izgleda prekrasno i lijepše nego što je ikad prije, kad je tako

pokvarena iznutra.
A vidim nešto joj je pokvarilo raspoloženje. Ah, da, vidim sad. Nije više u centru pažnje. Pojavila se Moira. I izgledala je ljepše nego Dominique. Bila je

ljepša od ikoje djevojke u dvorani, čak i od bilokoje sedmašice.
"Eej!" netko mi je veselo vikao i mahao.
May!
Ostavila sam Georgea na trenutak i potrčala prema May. Argh, glupe potpetice, skoro sam ljusnula na pod. Mislim da sam jednoj djevojki na nogu stala. Ups!
"May, prekrasna si." rečem. I bila je. Blistala je. I to ne zbog haljine, nego zbog onog raspoloženja koje u sebi nosi.
"Hvala! Kako si? Ajme, čula sam za ono.." rekla je.
"Ma da. Al pustimo sad to. Bal je! I koliko vidim, nisi sa Milesom." rekla sam joj, na što je pocrvenjela i pogledala prema svom Michaelu.
"May, May! Moraš vidjeti onog dečka kako je zgodan. Sam veli da nije. O Ramona! Bok! Imaš super haljinu. Di ti je partner?" dotračale su Ella i Sam do May.

Ok, trebalo mi je malo duže da registriram sve što je Ella upravo izrekla.
"Hy, Ramona! Ccc, i ti si partnera ostavila samog. Dajte, molim vas pogledajte onog dečka. Ella veli da prezgodan. Onaj sedmaš tamo. Kako bi mi uopće mogao

biti zgodan, a Eddie?" rekla je Sam.
"Da, Ella, što je s tvojim partnerom?" pitala ju je May vragolasto.
"Pa nebi se ljutio." rekla je već pomalo tužno, zatim se okrenula prema nekom Gryffindorcu, koji joj je bio partner i poslala mu pusu.
Ostavila sam cure da se zabavljaju dalje i krenula do Belle, Tare i Georgea.
"Daj, malo pazi." okomila se Dominique.
"Duhovito!" rekla sam joj.
"Dominique, daj ne teroriziraj ljude oko sebe." rekla joj je jedna cura. Nyphadora! Wow, izgledala je super.
Dominique ju je samo ošinula pogledom, uzela čašu i okrenula se na peti.
"Hvala ti!" rekla sam Nyphadori.
"Ma ništa. Kako si? Zabavljaš se?"
"Da, a ti?"
"Aha!" rekla je pogledala prema jednom Slytherinu.
"To ti je partner?"
"Da, da! Zar nije krasan. Idem, malo sam ga predugo ostavila. A šta ćeš." rekla je, pozdravila me i otišla.
I konačno sam se vratila do Georgea.
"Konačno!" rekao mi je, a ja sam se nasmijala. A onda ostala u šoku.
Geena i Jon su skupa došli. Geena mi je namignula i krenula plesati sa njim.
A tren kasnije puknula sam od smijeha. Eric i Morgan počeli su plesati i skoro srušili konobara.
A onda smo i ja i George zaplesali. Opa, pa dobro pleše.
Čak ni ja nisam bila loša!
A Michael i Tara su blago rečeno, rasturali! Čovječe, kako su oni plesali. A on joj je za nagradu dao pusu! Slatko. :)
Onda sam sa lijeve strane čula cerekanje.
Bella. Bella i Rick su se grlili i ljubili. I mislim da je Bella popila malo previše pivosladca.
"Rick, napio si mi frendicu!" rekla sam i svi su prasnuli u smijeh.
"Nije, Ramona. Ovo je sok od bundeve." rekla je Bella.
"Sama me poljubila!" branio se Rick.
"Nisam! Za poljubac je uvijek potrebno dvoje!"
Taman sam krenula do Geene. Hmm, za jednim stolom sjedio je jedan dečko koji je nešto prekrasno crtao. Zapravo, crtao je nekakvu ženu. Impresivno!
Nakon što sam rekla Geeni da joj je iznenađenje dobro, pitala sam ju tko je taj dečko.
"O pa ti je Matt Gracio. On ti je sin od prof.Gracia. Ravenclaw na petoj godini. On ti je super dečko. Vidjela si kako crta? Ja ga poznajem. Prošlih godina

nismo baš neke predmete pohađali skupa, al sad većinu. Kako ga nisi prije skužila?"
"A nisam..."
Dečko je pogledao Geenu, i pozdravio je olovkom kojom je crtao.
***
Ja i George smo se kasnije povukli na terasu. Sjeli smo na klupu.
"Ajme, danas su svi nekako sretno zaljubljeni, sve me na Valentinovo više podsjeća."
George se zarumenio.
"Što misliš, kad će doći?" pitala sam ga.
"Možda baš sad...ovoga, Ramona. Ja sam se zaljubio u tebe."
Prvo sam bila tiho, a onda sam krenula.
"Obećaj mi. Obećaj mi da ćemo uvijek ostati prijatelji. Jer i ti se meni sviđaš. Molim te."
"Obećajem. Znači, želiš biti sa mnom?"
"Da želim, ali čak i ako prekinemo..."
"Nemoj na to sad misliti. Ali obećajem ti da naša veza neće nikako oštetiti naše prijateljstvo."
Nagnuo se i poljubio me.
Buka koja je dolazila iz dvorane, u mojim ušima je utihnila, a svjetlost koju je davao Mjesec, nisam više vidjela zatvorivši oči i prepustivši se poljupcu.

A sada evo slikica kako su se cure lijepo sredile za bal. Čak sam stavila i one zlobnice. Dečke neću stavljati, jer su svi manje-više isto izgledali...kao pingvini! =)

Ja- Tara- Bella- Geena- May- Samantha- Nyphadora- Ella- Morgan- Debra- Moira- Dominique- Carmela- Natascha-
dečki-

Evo, post je konačno objavljen.
Pozdravljam May, Sam, Ellu, Nyphadoru i vas ostale cure koje ste ušle u moju priču. Oprostite što još u ovom postu niste bile i nemojte se ljutiti biti ćete.
Nadam se da post nije dosadan, al želim vaše mišljenje. I o haljinama, dal vam se sviđaju ili ne.
Pozdrav!*

utorak, 02.10.2007.

11. Vratio se

Ja i Tara smo odmah ujutro otišle do Belle. Bila je ok, hvala Bogu. Kad se samo sjetim što je to bilo.
''Gospođice Morris, Cavalier i Solimer. Treba vas ravnatelj Dumbledore. U njegov ured. Gospođice Solimer, vrlo, vrlo pažljivo. Do sada sam se promišljala da vas pustim.'' rekla je bolničarka.
Ja i Tara pomogle smo Belli i krenule smo do ureda. Tamo su bili Geena, Rick i George.
''Sjednite djevojke. Ja želim da sad svi vi polako objasnite što je bilo, također kao što ću ja vama.''
Geena je krenula.
'''Ja sam sanjala Bellu, kako leži na podu i onda sam rekla Tari i Ramoni. One su kasnije krenule tražiti Bellu."
"Dobro, dobro, hvala Geena. Ali ja bih volio čuti Bellu." rekao je Dumbledore.
Svi smo pogledali Bellu, a ja i Tara smo joj kimnule glavom u znak podrške.
"Emm, ja sam sa Neilom šetala po Hogwartsu. I nekako mi nije bilo...ugodno. Šetali smo i uopće nisam razmišljala kamo idem. Osjećala sam se kao...droirana. Nisam Neila ni pitala k-kamo idemo. Vidjela sam neke obrise i onda sam pala u nesvijest. Još sam vidjela obris Neilovog lica, ali kasnije tog...nečeg. I-i...zadnje što se sjećam da sam čula neke glasove, počela sam se buditi, vidjela sam da ležim na podu. Onda su mi Ramona i Tara sve ispričale."
"Da, hvala Bella. Pričali s s tvojim prijateljem eilom. Nakon što s njega skinuli čaroliju "Petrificus totalus", koju na njega, kako on kaže, bacila gospođica Cavalier.
Samo sam pognula glavu dolje, dok se ostali podsmijehnuli.
"Dakle, koliko smo shvatili on je vas, gospođice Solimer, predao njemu. Očito bi mu se na neki način to vrlo isplatilo. Žao mi je."
Bella je samo zatvorila oči. Mislim da je uložila svu snagu koju u tom trenutku mogla crpiti iz tijela, da ne zaplače. Da ne zaplače od nemoći, pri pomisli da ju je osoba u koju je ona bila zaljubljena svjesno izložila životnoj opasnosti.
Dumbledore je nastavio.
"Gospodin (to je rekao sa trunkom ironije) Rosewood se trenutačno pakira, jer danas napušta Hogwarts, budući da je isključen."
"Samo malo, pa on nije Slytherin Kako je onda ispao tako...?." rekao je Rick.
"To ne mora ništa značiti. Klobuk uvijek dobro svrsta. A i različite stvari pokvare različite ljude."
"Profesore...a onaj stvor. Tko je on?" pitala sam.
"Voldemort." rekao je žalosnim glasom.
Svi smo se pogledali. Svi smo prije u knjigama čitali o tzv. Voldemortu. No pisalo je kako je uništen, kako nema nikakvih šansi da se vrati.
"Ali pa on je..." krenula sam.
"Živ." nadopunio me profesor. Ja sam zapravo htjela reći -mrtav.
"Kako..." pitala je Geena.
"Prije sedamnaest godina borili smo se protiv njega. I neki hrabri učenici. On je jednostavno mrzio sve koji nisu bili "čiste krvi". I jednostavno se i želio riješiti te svoje strane. Koliko je samo ljudi poginulo. I tako je harao. Skoro još jedanaest godina on je harao. Svaki puta bio je sve slabiji. No ne dovoljno slab. Tako je prije osam godina htio na svoju stranu pridobiti jednog Slytherina. Vrlo inteligentan učenik. No nije htio. Borio se protiv njega svim svojim snagama. No prije osam godina nestao je. Znao je način na koji Voldemort može napraviti horkrukse, no nije mu htio reći. Neki su ga molili da mu oda tajnu, a kasnije će naći način da unište horkrukse. Nažalost, Voldemort je ubrzo otkrio kako napraviti horkrukse, a Rufus je nestao. George, ja nisam svjestan da li znaš o kome ja pričam, ali Rufus je tvoj otac. Rufus Dumor."
"M-molim?" Georgov glas je zadrhtao. Čovjek kojeg je Voldemort oteo mu je otac? Prestrašno.
"Da, on je tvoj otac."
"Ali moj otac nije čarobnjak. On je bezjak. On je mene i mamu ostavio..."
"Nije bezjak."
"Slytherin je?"
"George, tvoj otac je bio jedna hrabra osoba. I vrlo dobra. U Slytherin je bio smješten jer su ga malo privlačile mračne stvari. No on nije nikada pokaziovao oduševljenje tim stvarima, ali ih je jako dobro poznavao. Bio je i parsel-ust što je bio razlog više."
Ovo objašnjava zašto je i George parsel-ust. Svi smo bili šokirani, a Geroge...nema riječi da se opiše kako se on osjećao. Njegov otac nije bezjak, a možda...nije živ više.
"Što je bilo s njim?!" žustro je upitao.
"George ne znamo. Iako ja vjerujem da ga Voldemort nije ubio..."
"Moja majka je Gryffindorka. Kako se mogla zaljubiti u Slytherina?"
"To je bila jedna od najromantičnij odnosa Hogwartsa. Čak su i profesori bili oduševljeni predivnim odnosom tvoje majke Dhalie i tvog oca. Djeco, mogu sada popričati sa Georgeom nasamo?"
Pokupili smo se van, ali ja sam odlučila počekati Georgea. Zapravo, krenula sam najprije sa Tarom i Bellom van jer ono što je i Bella maloprije otkrila jednostavno je odvratno.
"Bella žao mi je." tiho sam joj rekla i Tara i ja smo je zagrlile.
"Ne razumijem, očito mu je nešto Voldemort jako dobro ponudio kad je..." samo je uzdahnula. Ali mislim da je ovo primila jače nego što bi inače. Znate što, drago mi je što je umjesto boli i tuge osjećala ljutnju prema Neilu. Mislim da je bila preogorčena na njega da bi plakala zbog propale zaljubljenosti.
Vratila sam se pričekati Georgea. Nakon nekog vremena došao je van i zajedno sam krenuli do perivoja i sjeli pod drvo.
"I, što ti je rekao?" pitala sam ga tiho.
"Želiš čuti jednu lijepu ljubavnu priču?" ovo je pitao sa blagim sarkazmom.
"Emm...?"
"Slušaj. Tiče se moj oca i majke."
"Ok, slušam."
"Kada su bili na petoj godini Dhalia Gordon i Rufus Dumor zapeli su jedno drugome za oko. Dhalii se u početku Rufus nije sviđao, bio je Slytherin. Ali kasnije više nije mogla to zanijekati, da joj se Rufus na neki čudan način sviđa. U početku je mislila da joj se sviđa zato jer je tako različit. No to nije bio jedini razlog. Rufus joj se počeo približavati, iako ni on prema njoj nije imao neke oduševljene osjećaje. Shvaćao je da on nju vjerojatno kao Slytherin živcira, pa je bio potpuno ravnodušan prema njoj. No kada su se bolje upoznali, Dhalia je bila zapanjena njegovom inteligencijom i time što je ni na koji način nije zloban. Ni na koji. A on je bio oduševljen koliko je ona kao cura prizemna i draga. I kako oboje mogu razgovarati. Svi su znali kako će na njhov odnos svi čudno gledati. Rufusa su Slytherini odbijali i rugali mu se zbog Dahlie. Jedan Slytherin i Gryffindorka. Strahota za neke. No Dhaliine prijateljice razmišljale su drukčije. Kao i neki učenici i profesori. Tijekom sljedeće dvije godine svi su bili oduševljeni tom romantičnom pričom. Oni su pobili sva pravila o odnosu Slytherina i Gryffindora. Za Dumbledora to je bilo nešto prekrasno. Voljeli su se unatoč svemu. Rufus je kasnije i postao profesor Čarobnih napitaka u Hogwartsu. No njihova ljubav nije se dojmila Voldemorta. Štoviše gadilo mu se. Očekivao je od jednog inteligentnog Slytherina potragu za moći, sve samo ne ljubav sa jednom Gryffindorkom. Voldemort je polako slabio, a moj otac se pravio da nije čarobnjak. Kad je nestao mama mi je rekla da je tata otišao i da se možda hoće, a možda neće vratiti. Da je otišao zbog jedne bitne stvari nekamo drugdje živjeti. Nisu mi htjeli priznati, jer bi me tako izložili opasnosti, budući da su se oboje borili protiv njega. No, kako je nestao moj otac tako je nestao i Voldemort. Čak su neki mislili da su jedno drugo ubili u borbi. Ali Voldemort se vratio, jer očito nije odustao. Očito želi još. Želi onu besmrtnost. Eto, romantično zar ne?" ovo zadnje je rekao sa dozom ironije.
Ali ja moram priznati, ovo je jedna od najljepših ljubavnih priča koje sam čula. A najbolje je to što ju nisam pročitala u knjizi, nego je stvarna. Ljubav između Gryffindorke i Slytherina, unatoč svemu.
"George, al' sad vidiš da te otac nije napustio." rekoh.
"Da, vidim. I-i žao mi je što sam g tako osuđivao. Volio bih da se vrati. Što ako ga Voldemort stvarno još drži?" kako je pitao, tako sam ga zagrlila.
***
Kada smo ulazili natrag u dvorac, vidjela sam Taru i Bellu na prozoru. Bella je gledala sa prijezirom prema van
"Što gledate?" pitala sam ih, ali odgovor mi je došao čim sam pogledala kroz prozor.
Neil je baš spremao kovčeg u auto njegova oca. Mnogi bi zaključili da nije imao izbora predati Bellu jer mu je život o tome ovisio, ali to nije istina. Voldemort nije trenutno bio tako jak, a razlog zašto Neil to učinio bilo je to što mu je Voldemort ponudio da mu se pridruži i da će ako mu pomogne, vrlo rado podijeliti s njim eliksir života. No, kako je Neilov otac dosta bogat i moćan, Neil se izvukao ne sa većom kaznom od isključenja.
***
Sljedeći dan razgovarali smo u Društvenoj prostoriji kad je doletjela Geena. Znala je lozinku iako je bila Ravenclawca, mi smo joj rekli.
"Ne mogu vjerovati, opet sam sanjala nešto grozno." počela je plakati.
"Geena, smiri se. Sjedni." rekla sam joj.
"S-sanjala sam bal. I sve je bilo prekrasno, tako smo lijepo plesali. No onda smo neki počeli bježati i vidjela sam V-Voldemorta. Sve je to u magli bilo, kao neki flashbackovi. Samo š-što flashbackovi prikazuju prošlost, a ovo očito b-budućnost. Imam grozan osjećaj da će doći nakon bala. Skoro pa sam sigurna."
Nitko od nas nije rekao što bi rekao. No plan je bio otprilike ovako, obavjestit ćemo o snu Dumbledora i svi se pripremiti na njegov dolazak. Očito će te večeri, nakon bala biti prava borba.
"Znate što? Pa neka. Pa neka nam je i to zadnji života...ovo je bila šala. Ali ne, ozbiljno. Zašto se mi onda ne bi lijepo zabavili na balu. Kad nas već čeka takvo nešto, zašto se mi nebi lijepo smijali, veselili i radovali na tom balu najviše što možemo?" u meni se stvorio neki entuzijazam.
"Tako je! Ja se slažem." Michael se digao i dao mi "high-five".
"Pa da. Mislim briga nas neće nikamo dovesti." složila se i Morgan
"Tako je! Lijepo ćemo se napiti na tom balu, a kasnije što bude, bude!" zanio se opet Michael.
Na sreću, ostalima se isto ta ideja svidjela. Čak i Bella više nije bila tako deprimirana.
"Al moramo naći partnere. I ja također, budući da je moj partner mene pokušao ubiti, pa ono..." rekla je Bella.
Svi smo se smijali ovome.
"Ideš sa mnom. Ono, reda-radi." pitao ju je Rick.
Ja i George smo se pogledali. U mislima smo išli "yes!".
"Pa ok. Može." odgovorila je.
"Emm, Ramona, ideš sa mnom na bal?" pitao me George.
"Pa da. Može." rekla sam na što su Tara i Bella išle "ooo."
"Kao kompići, zar ne?" pitao me. Ironično, naravno.
"Da, kao kompići."
Tara je sjela na naslonjač. Očito je bila tužna što nema partnera. Al mnogo dečki ju je pitalo. I sve ih je odbila. Sad je vjerojatno žalosna što u nijednom od tih dečki nije prepoznala nekoga s kime bi istinski željela ići na bal.
"Emm, Tara. Mi tu ono luzeri bez partnera, želiš da idemo skupa?" pitao ju je Michael.
Uputila mu je jedan zadovoljan smiješak. Očito je jedan iskreni prijatelj puno bolji partner, od neznam kakvog dečka.
"Super, sad svi imamo partnera." rekla je Geena.
"Pa tko je tvoj?" pitala ju je Tara.
"Haha, vidjet ćete."
"Ok, ja idem sad do svojeg partnera." rekla je Morgan.
"A tvoj je..." pitala sam.
"Pa tko? Eric, naravno."
"Molim? Usudio te se pitati?" bila sam vesela.
"Ne, ja sam pitala njega!" zvrkasto je odgovorila.
Svi smo se smijali. Ne mogu vjerovati. Uopće nismo brinuli zbog Voldemorta. Da, bilo je možda sebično, ne znamo tko će sve nastradati. Ali nismo bili bez plana. Nee. Odlučili smo, hrabro naprijed. Pobijedit ćemo strah. I nećemo odustati ni za što. Al briga nam neće koristiti. Još će nas pokolebati. A ovaj bal, dat će nam snage.
Kad je bal, nek je bal!

Dhalia Gordom & Rufus Dumor

subota, 29.09.2007.

10. Gdje je Bella?

Nakon onoga što mi je George rekao i tako ostavio na hodniku, počela sam trčati prema spavaonici. Znam da nije vrijedno, znam da sam glupa, ali suze su se nakupile. Recite da sam cmizdrava, al nisam te suze htjela. Trčala sam kao nikad do sad. Inače ne trčim brzo, al' što sam sada trčala. Preskakala sam i po tri stepenice, samo da me netko ne vidi kako plačem. To mi je bilo grozno. Užasno mi je neugodno kad me netko takvu vidi. Nije da želim reći kako nikad ne plačem, ali rijetko u očima javnosti. Obrisala sam suze jako dobro, i onda sam ušla u spavaonicu gdje su me čekale Bella i Tara.
"Ej!" obje su me veselo pozdravile.
"E-ej!" odzdravila sam.
Kad su primijetile da nisam sva svoja, objasnila sam im to s Georgeom.
"Eto. Al dobro, nema veze. Pomalo neugodna situacija, al možda pristane na prijateljstvo." rekoh.
"Al', nije mi jasno. Zšato ne želiš biti s njim." pitala je Bella. Tara je samo imala zbunjenu facu.
"Neznam. Postali smo frendovi, i to dobri. I jako sam sretna zbog toga! Imam 15 godina, prezadovoljna sam ako je tako." objašnjavala sam.
"Pa ako ti je dečko, odmah znači i da ti je prijatelj." nadovezala se Tara.
"Da, a poslije? Tara, prekidi se događaju. I zna, ako mi je bio prijatelj prije, ostat će i tako poslije. Al hoćemo li mi nakon toga moći gledati jedno na drugo kao prijatelji?"
"Kompliciraš." rekla je Tara.
"Ma ne komplicira." rekla je Bella, "znam na što misliš. "nije tako zamršeno. Jednostavno nisi spremna za nešto takvo."
"Očito." procijedila sam.
"Ramona, ne moraš se udati za njega." objašnjavala je Tara.
"Da...baš to...kužiš, kad realno gledajući, znam da će se prekid jednog dana desiti. Tinejđeri smo! A mene je toga strah, ulaziti u vezu za koju već znam da nema neku daleku budućnost. Prijateljstvo je puno dublje, trajnije. A kad budem starija, zrelija, kockice će mi se već posložiti u glavi i ti odnosi će biti ozbiljniji, realniji, dugotrajniji."
Tara i Bella nakratko su pogledale jedna drugu i klimnule ramenima.
"Bella, oprosti, znam da si ti s Neilom. Nisam htjela nikoga obeshrabriti oko vaših veza. Ja sam čovjek za sebe..."
"Ne, pa shvaćamo te. Jednostavno: ti nisi spremna, ja jesam. Neki jesu, neki ne." odgovorila je Bella.
"I Tara je." rekla sam.
"Sigurno da jesam." Tara je kroz smijeh odgovorila i počele smo se smijati.
Nadam se da će George shvatiti. Želim da mi ostane prijatelj, i potrudit ću se da tako ostane.
***
Sljedeći dan je već bio kraju. Cijeli dan nisam vidjela Georgea. Ni Bellu. A baš kad je trebam oko jedne knjige. Evo Neila!
"Ej, jesi gdje vidio Bellu?" pitala sam ga.
"Ne, nisam!" brzo je odgovorio i odjurio.
Otišla sam u knjižnicu, spavaonicu, skoro po cijeloj školi, i Belle nije bilo. Idem pogledati u WC.
"Bella?" dozivala sam.
"Nema ovdje nikakve Belle, ovdje sam samo ja!" brzo je doletjela pljačljiva Mrytle.
"Oh, u redu." počela sam odlaziti, kad me prekinula u namjeri doletjevši točno ispred moje face.
"Izgubila si prijateljicu? Možda bježi od tebe!" ironično mi je govorila.
"Emm, ne Mrytle, zasigurno ne bježi od mene."
"Kako znaš. Jesi joj nešto ružno rekla, kao što su meni moje tzv. prijateljice. Rugale mi se zbog naočala..." počela je ridati.
"M-Mrtytle." nisam znala kako da je utješim.
"Ne moraš me pokušavati tješiti! Idi si traži tu svoju prijateljicu." odbrusila mi je.
"O-ok. Bok Mrytle." krenula sam. Čovjek ponekad ne zna što bi joj rekao.
***
"Gdje je Bella?" srela sam se Tarom. Ni ona je ne može naći.
"Cure, cure! Brzo, moram vam nešto reći. Nešto nije dobro!" trčala je Genna.
"Što?" pitale smo je.
"Sad sam popodne malo drijemala. Sanjala sam nešto. Nije dobro. I imala sam opet onaj grozan osjećaj da će se obistiniti. Kao neke stvari prije. Sanjala sam grozno biće i djevojku plave kose. Jako je slaba bila."
"Plave kose? Pa koga?" pitala sam.
"N-Ne znam. Imala je traperice i crnu vestu na bijelu majicu. Imala je lančić u obliku srca."
Ja i Tara smo se pogledale i obje u isti glas viknule
"Bella!"
Bella je plavokosa i točno je tako bila obučena danas.
"Ramona, gdje je Bella? Što je s njom?" plakala je Tara.
"Smiri se. Moramo je naći. Pod svaku cijenu. Genna, javi profesorima. Nas dvije idemo reći ostalima neka traže Bellu i same je idemo tražiti." objasnila sam.
Trčale smo i vikale po hodnicima "Bella". Naletjele smo na Georgea i Ricka.
"George! Bella, nešto joj se desilo. Geena je sanjala, ne možemo je naći." govorila sam mu.
"Što? Čekaj, smirite se."
"Bella? Pa, daj kakvo smirenje. Idemo brzo!" Rick se uznemirio.
Svi smo potrčali i onda smo na podu hodnika ugledali nekakve srebrne kapljice. Rick se sagnuo i dotaknuo to.
"Jednorogova krv?" upitao je sa čuđenjem.
"Što se ovdje događa? Što ovdje radi jednorogova krv? Kaj se dešava?!" govorila je Tara.
"Smiri se." smirivala sam je, ali neuspješno.
"Pa bogzna gdje nam je prijateljica, nekakvo biće smuca se po Hogwartsu, nitko uopće nezna što se događa, a znamo da se nešto događa."
U svakom slučaju, bila je u pravu.
"Idemo." rekao je George.
Pratili smo te kapljice. Vodili su nas do nekakve prostorije, no bilo ih je sve manje i manje. Zatim je iz mraka dojurio Neil.
"Neil, što ti radiš ovdje?" pitala sam ga.
"Ja, mm, n-ništa." odgovorio je i htio odjuriti.
"Čekaj, jesi vidio gdje Bellu?" zaustavila sam ga.
"Bellu? Ne, nisam...ja...ovaj...pustite me sad, žurim.." nervozno je odgovarao.
"Čekaj, Neil." Rick i George su ga zaustavili.
Izvadio je štapić. Toga sam se i bojala jer je znao jako puno čarolija. Bio je jedan od najboljih učenika na svojoj godini.
"Neil, gdje je Bella?" počela sam vikati. Glas mi je cvilio od muke.
"Kvragu, neznam!" zaderao se.
"Ne muljaj nam. Kamo si je odveo i što znaš o svemu ovome? O kapljicama krvi jednoroga, dementorima..." ispitivao ga je George.
"Pa što ste me napali?" branio se.
"Stari, reci što znaš sad! Ne čeka nam se. Cura ti je u pitanju, zaboga!" postavio se Rick.
"Neil, molim te. Neznamo gdje je Bella." govorila mu je Tara.
"Ma dajte..." i krenuo je, ali ne dovoljno brzo jer ga je Rickova ruka zahvatila. Srušio se na pod od boli, ali mislim da sam vidjela kako je krenuo dohvatiti štapić.
"Petrificus totalus!" zacvilila sam.
Zagrlila sam Taru i onda smo čuli neke zvukove. Trčali smo i pojavilo se svjetlo u dnu prostorije.
Isabella.
Ležala je nemoćno na vlažnom podu.
"Bella!!!" ja i Tara otrčale smo do nje, dizale je, budile je. Jedini znak života bilo je lagano lupanje srca.
No onda se to biće okrenulo. On. Oko usta bio je umrljan prekrasnom srebrnom tekućinom, no to je izgledalo zastrašujuće. Imao je blijedo, strašno lice. U očima mu se vidjelo zlo. Zlo i ništa više.
Zacvilila sam. I Tara je zavrisnula i počela se grcati u suzama. Svi smo izvadili štapiće.
"Tko si ti? Što radiš sa Bellom?" urlala sam. Jedva sam govorila kroz plač.
"Bolje pitaj što je on!" rekao je George.
Zatim je započeo odvratan monolog tog bića.
"Oo, našli ste si prijateljicu. Brzi ste, priznajem. No, ne dovoljno. Oprostite se sa njom...i sa svojim životom također. Avada Ke"
"Expeliarmus!" ispalila je Tara.
Nije još bio dovoljno jak. Jednorogova krv tek ga je izbavila od smrti.
"Ne nadajte se prebrzo. Što je vaša prijateljica slabija, to sam ja jači."
"Sectusempra!" upotrijebila sam čaroliju. U tom trenutku ni jedna druga mi nije padala na pamet.
To ga je malo oslabjelo. Nažalost, nisam bila dovoljno precizna. Samo mu je ostavila jedan krvavi ožiljak.
"Serpensortia!" stvor je viknuo i čarolija je stvorila zmiju.
Zmija je krenula prema Georgeu. Ali George je počeo pričati na parselskom. Molim?! Savladao je zmiju, slušala ga. Uspio je okrenuti zmiju i kretala je prema ovom groznom biću. Nije više imao dovoljno snage.
"Mi ćemo se još vidjeti!" izgledalo je da je to uputio svima nama, ali je pretežito Georgea gledao.
"Gdje ste?!" začuli smo kako su Eric, Morgan, Genna i Michael vikali.
"Ovdje!" viknula sam.
Bella se počela buditi. Stvor je nestao.
"Š-što je bilo?" sneno je pitala.
Sve smo joj objasnili i skoro je doživjela srčani udar. Svi smo krenuli natrag.
"Gledajte, neko zrcalo." vidjela je Tara.
I gle stvarno, na zidu je bilo naslonjeno neko prašnjavo zrcalo.
Erised.
Na njemu je pisalo govta crselj ežogenec ilejovt mejuza kopenaj .
"Joj, to sam čitala, to je ono zrcalo koje nam prikazuje naše najskrivenije želje. Idemo pogledati?" govorila sam.
"Što to piše?" pitao je Michael.
"Ja ne pokazujem tvoje lice nego želje srca tvoga." rekla je Geena, "morate naopako čitati."
Svi smo bacili pogled. Neki su htjeli reći što su vidjeli, neki ne.
No zrcalo zna. Evo, što je zrcalo vidjelo.
Eric je vidio kako je sretan sa Morgan.
Morgan je vidjela sebe kao sretnu profesoricu Drevnih runa.
Geena je vidjela kako nema više razloga za njene snove.
Rick se vidio kako sretnog čovjeka, radišnog, dobrog čarobnjaka i uspješnog u metloboju. I vidio je Bellu.
Bella se vidjela kao sretno zaljubljenu.
Michael se vidio kako živi jednostavnim životom, punom smijeha.
Tara se vidjela kao dobru vješticu, okruženu svim prijateljima i kako su joj svi članovi obitelji dobro.
George je vidio sebe sretnog i svog oca, te svoju majku kako je sretna.
"Ovo je zanimljivo." izustila je tiho Bella, dok su je Morgan i Tara pridržavale.
"Ej, Ramona, što ti vidiš?" pitao me Eric.
Približila sam se ogledalu. Bilo me čak malo strah što ću vidjeti.
Svi ostali su također gledali u ogledalo.
"Ne kužim. Pa vidim svoj i vaš odraz u ogledalu." bila sam zbunjena.
Odraz je bio isti. I svi su bili nasmiješeni.
"Možda to znači da si potpuno sretna." rekao mi je George.
"Pa, vidim se nasmiješenu u zrcalu. rekoh. Ovoga, oprosti za ono na hodniku..."
"Ne, oprosti ti meni. Stvarno. Ono što sam ti rekao za gryffindor."
"Ja želim da budemo prijatelji. Stvarno to želim!"
"I ja. Ne želim nikakve drame. Što bude, bude. Ali ne povlačim ono što sam rekao onu večer. Osim onog zadnjeg za gryffindor."
"Ok. I da, zašto nisi rekao da si parsel-ust?"
"Zato jer se nisam sjetio!"
Izašli smo van iz prostorije i svi profesori već su jurili po Hogwarstu. Profesorica Preobrazbe već nam je zaprijetila da moraju svi u svoje spavaonice, Bella u bolničko krilo, a da će sutra ozbiljno porazgovarati s nama.
Kada smo ja i Tara došle s Bellom do bolničkog krila i kad je sjela, zagrlila sam je snažnije nego ikad.
"Hvala Bogu što si dobro! Neznaš kako smo se prestrašili. Pa što bih ja bez tebe. Tko bi mene i Taru onim svojim zaraznim osmijehom svako jutro zarazio?" govorila sam joj i držala je čvrsto.
"Ramona, pa dobro sam! Puno vam hvala. Ja trebam pitati što bih ja bez vas, gdje bih sad bila."
Bolničarka je došla i po njenom običaju istjerala nas iz bolničkog krila.
I ja i Tara smo krenule spavati. Nije bilo moguće. Skoro cijelu noć smo razgovarale o ovome. Čudno što nas ravnatelj nije zadržao. Vjerojatno je htio da se naspavamo.
Pogledala sam na Bellin sad prazni krevet. Nikada se ne bih pomirila da je zauvijek ostao takav.

Znam, čudan kraj, nije još sve objašnjeno. Biti će u sljedećem postu sve dobro razjašnjeno. Žao mi je ako se nekome ovaj post ne sviđa. Nastavak priče slijedi...

nedjelja, 23.09.2007.

9. Zašto sad sve to?

Taman sam kretala prema Velikoj dvorani i onda sam začula jedan sumnjivi razgovara. Znam, nije pristojno prisluškivati ali ovo je bitno. Čula sam kako se ravnatelj Dumbledore razgovarao s profesorom OOMS-a. Zastala sam na uglu i počela slušati razgovor.
"Albuse, zar zbilja misliš da se vratio? Istina, nestao je prije sedam godina bez traga, ali odonda ga nismo mogli nigdje naći." ispitivao je profesor.
"Nestao, da. No to ne znači da je bio uništen. Nismo čuli od njega ništa već sedam godina. I nažalost ni od Rufusa." odgovorio mu je ravnatelj.
"Rufus, da. Sjećam se kako smo ga preklinjali da mu kaže, no nije htio. Misliš da je slučajno što je njegov sin baš..."
"Ne, ne mislim da je slučajno. Upravo toga se i bojim, Horacio. Da je nešto vrlo temeljito isplanirano."
Dumbledore i profesor prekinuli su razgovor kada im se nekolicina učenika približila. O čemu su to govorili? Zašto nam ravnatelj skriva istinu, ako je naslućuje? Krenula sam prema Velikoj dvorani.
***
"Ej!" pozdravila sam Taru, Bellu, i Geenu.
Mahnula sam prema Georgeu i pokazala da dođe do nas. Došao je i sa Rickom i Michaelom.
"Čula sam Dumbledorea i prof. Horacia kako su razgovarali o nekome tko je nestao prije sedam godina. I da se sada vratio. Da je trebao biti uništen, ali vjerojatno nije. I da je nestao neki čovjek imenom Remus." ispričala sam im.
Svi su bili zbunjeni, nisu imali teksta, a George je samo polako zagrizao komad piletine.
"Ne Remus. Rufus!" ispravila sam se.
George se zagrcnuo s piletinom, skoro se zadavio. Potegnuo je zrak kao netko na samrti.
"Emm, evo ti medovine." pružila mu je Tara vrč s medovinom.
"Jesi dobro?" pitala sam ga. "Što je sad bilo?
"Rekla si da se tip zove Rufus?"
"Da..."
"Tako se moj stari zove."
"Misliš da je to...?"
"Nee. Moj stari nije čarobnjak. Mama je vještica, ali on je bezjak. A i njega nije nitko oteo nego je dobio neki super posao pa otišao." čula se ogorčenost u njegovu glasu. Znali smo već otprije istinu o njegovu ocu. Ali on nikad nije htio nešto uvredljivo govoriti protiv njega, iako se strahovito ljutio.
"Ehm... ža...ovoga...o čemu su onda oni pričali? Možda je dementore nahuškao taj koji nije bio uništen."
"Ne možda nego skoro pa sigurno." rekao je Rick.
Što li se počelo zbivati u Hogwartsu?
***
"Ej, Ramona!" zaustavio me George na hodniku.
"Bok, kaj je bilo?"
"Ovoga...želiš, ovoga ići na bal sa mnom?" upitao me nekako sretno.
"Paa...nemoj mi reći da TI nemaš pratnju." iznenadila sam se.
"Sve cure sline za onim Willom. Čak i neke gryffindorke."
"Oh... rekla sam sa gađenjem."
"Paa?"
"Pa, ok. Može. Ići ćemo kao kompići." nisam pridavala nikakvu važnost tome. Jer, da, zaboravila sam reći. Naši pametni profesori i ravnatelj promijenili su pravilo: PARTNER JE OBAVEZAN! Pa vjerojatno me zato poziva.
"Ehm... ne kao kompići. Ramona, Geena i Morgan su mi rekle. I nemoj mi muljati da lažu, jer Veritaserum radi svoje."
"Š-Što su ti rekle?"
"Da... da ti se sviđam". Kvragu i njegova vještina sa spravljanjem napitaka.
"Molim?!" zaurlala sam.
"A i shvatilo se od tvoje prijašnje nervoze."
Spustila sam pogled dolje.
"Pa. I da znaš, ti si meni vrlo draga. Pa ću te pitati, želiš li hodati sa mnom?"
Zašto to radi? Tek sam prihvatila činjenicu da ćemo biti prijatelji, i to sa velikim zadovoljstvom.
"N-Ne." promucala sam.
"Što?" tiho je pitao.
"Ne želim."
"Nisi više zaljubljena u mene?"
"Jesam, ali jednostavno ne."
"Ne kužim. Ramona ne zafrkavam se s tobom, znaš da se nikad ne bih. Nije ti jasno: za-lju-bi-o sam se u tebe!"
"Ne želim!"
Zašto ne želim? Jednostavno. Bojala sam se. Neki čudni strah preplavio me i nisam ga mogla definirati.
"Čega se bojiš?!?!"
"Neznam." ovaj razgovor je već postao glup.
"Znaš što? Ti ni sama ne znaš što želiš! I baš te briga. Baš te briga što sam zaljubljen u tebe i što si ti u mene. Nee, ti to jednostavno zanemaruješ. Koga briga za neke puke osjećaje. Zato jer se, neznam, bojiš. Ne zaslužuješ biti u Gryffindoru."
S tom rečenicom je završio i ostavio me na hodniku. Odzvanjala mi je još u ušima.
Ne zaslužuješ biti u Gryffindoru. Ne zaslužuješ...

srijeda, 19.09.2007.

8. Imam novog prijatelja

"Ej, 'si dobro?" tiho sam pitala pitala Georgea, dok sam vidjela da se počeo buditi.
"Zijev... Di smo?" sneno je upitao.
"U bolničkom krilu. Sjećaš se da..."
"Ah, da... Čovječe!"
"E hvala ti..." dalje nisam mogla govoriti jer me nešto stegnulo u grlu. Nisam htjela opet plakati, ali skoro sam počela. Srećom, George nije vidio.
"Ma daj! Koliko je uopće sati?"
"Još nije ni pola 7."
"Rano, rano. Čudno što nas Dumbledore nije još ništa ispitivao."
"Ma nije htio. Htio je da nas odmah smjeste u bolničko krilo da nas pregledaju. Iako meni nije ništa..."
"Ali ne mogu vjerovati, kako su se uopće stvorili. I zašto oko Hogwartsa? Ti si mi pričala nešto, i samo sam odjednom vidio iznad dvorca nešto sivo i lelujavo. Koliko ih je bilo?"
"Troje. Ovoga, još se nešto dogodilo. Al' nemoj misliti da sam luda."
"Što?!" odmah se sa znatiželjom podbočio na laktove kako ne bi više ležao.
"Dok je tebe napao dementor, htjela sam ga otjerati sa patronusom, ali me neka zelena svjetlost oborila na pod. Poslije dok je tebe bolničarka odvodila, vidjela sam nekog iza drva, sa kapuljačom i sa sjajnim žutim očima. Ubrzo je nestao. Da to velim ravnatelju?"
"Da... reci, naravno. Žute oči? Kapuljača? Jezivo..."
Bojao se. Pa tko se ne bi? Trudio se sakriti svoj strah, ali vidjela sam da se bojao. I ja sam se... Kako se sve to brzo desilo? Razgovarali smo o Ricku, a tren poslije napali su nas dementori. Oh, evo ravnatelja.
"Dobro jutro? Kako se osjećate?" došao je i počeo govoriti svojim smirenim glasom.
"Dobro!" odgovorili smo istovremeno.
""Djeco, ja vam neću ništa skrivati, iako ste nekih stvari svjesni. Dakle, jučer navečer Hogwarts je bio napadnut od dementora. Ne znamo tko ih je poslao, ali možemo zajamčiti da nisu svojevoljno došli. Ja činim sve što je u mojoj moći da Hogwarts sad bude siguran. Da vi, djeca, budete sigurni. Žao mi je što vam se to moralo dogoditi. No, imate li pitanja?" detaljno je sve objasnio.
"Ramona?" tiho je rekao George, a ravnatelj me znatiželjno pogledao, kroz naočale oblika polumjeseca.
Ispričala sam mu o biću iza drveta i zelenoj svjetlosti, na što je odgovorio:
"Zanimljivo. Možda nam to neće biti od velike pomoći, ali biti će sigurno. Hvala Vam, gospođice Cavalier. Ja ću vam, svakako, ako nešto doznam javiti. Gospodine Dumor, odmorite se. Rano je još. Sigurno ste veoma iscpljeni. I obojici čestitam na vašoj hrabrosti."
***
Kasnije su mene i Georgea posjetili naši prijatelji. Prvo su meni došli posjetiti Tara, Bella, Geena, Morgan i Eric. Eric je došao zadnji, a kad je shvatio da je i Morgan ovdje totalno se zablokirao. Kao da je to najnevjerojatnija stvar na svijetu što je i ona ovdje. Ispričala sam im što je sve bilo, i bili su dosta zaprepašteni s tim dementorima. Osim Erica, čini mi se da me on baš i nije slušao, gledao je Morgan. Kasnije je došao Michael on je došao posjetiti i Georgea i mene. Došao je ostatak Georgovih prijatelja, a moji su otišli.
"A tko je ona?" Kak' se zove? tiho ga je upitao jedan dečko.
"O to je Ramona. Ramona Cavalier. Moja prijateljica."
Prijateljica. To lijepo zvuči. I želim mu biti prijateljica.
***
Evo otpustili su nas iz bolničkog krila. Krenula sam do spavaonice i na hodniku naišla na brdo znatiželjnih pogleda. Nisam to voljela. Nisam voljela biti u centru pažnje, pa sam samo pognula glavu dolje. U biti. baš me briga. Ljudi su, znatiželjni su. I ja bih bila. Zašto me to nije ohrabrilo?
"I kako je bilo hrvati se sa dementorom? Skoro ti je voljeni poginuo." morala sam baš na Willa Forda naletjeti.
"Ajd začepi!" zaderala sam se. Njega je to još više zabavljalo.
"Joj, pa rekla sa ti da nemaš šanse kod Dumora." eto i šećera na kraju. Dominique. Will i Dominique. Par iz snova. Bljuje mi se. Što su se sad na mene okomili. Bar me Will ignorirao, što sad želi.
"Ajme, kak' si pametna. 5 bodova za Dominique." odgovorila sam joj sa smijehom, na što je zgrabila štapić.
"Znaš kaj, mala. Nešto si se razbahatila? Misliš da si sad heroj jer si se obranila od dementora. Pih! Mene nisi zadivila."
"Da, to mi je bio glavni cilj, tebe zadiviti. Samo sam o tome razmišljala dok sam se branila."
Oh, sad sam očito razljutila i Willa jer sam se usudila suprotstaviti njegovoj Dominique.
"Mala, ajd se ne preseravaj. Dobro ti je rekla, to što si se obranila od dementora ne znači da te se sad svi bojimo. Pa daj, otpuhnem te. I nemoj mi se tu bahatiti i izigravati nekakvu pametnjakovićku i veliku čarobnicu, ok?"
"Gonite se." dobacila sam im i odmarširala dalje. Ja se preseravam i bahatim. Ma super! Ma, baš me briga. To su ipak Will i Dominique.
Onda sam srela Georgea.
"Bok. Pa zar nisi krenula prema spavaonici?" pitao me.
"Vrit, krivi smjer. Ej, jesi ti dobro. Ne moraš još ići na nastavu, samo su otpustili iz bolničkog krila..."
"Da, mama, shvaćam." zezao me.
"Haha! Duhovito. :)"
"Opaa, to je puno znatiželjnih pogleda na hodniku." uočio je. Uočio je dobro jer su svi nešto šaptali. Nije mene to smetalo, znam da Hufflepuffi nisu ništa loše mislili. Samo su bili znatiželjni. Ali nekolicini Slytherina je to bilo užasno zabavno, a nekima je upravo sve to smetalo.
"Oh, ne!" viknula sam.
"Što?"
"Štapić! Slomio mi se dok sam pala na pod onda."
George se počeo smijati.
"Pa možeš ići kupiti novi." rekao je.
"Pa da, znam. I idem." krenula sam.
"Što sad?"
"Da! Samo... zaboravila sam. Gdje je točno Olivanders?"
"Neznaš gdje..."
"Slabo se orijentiram."
"Pa dođeš do Zakutne ulice."
Vidio je moj zbunjeni pogledi, pa je samo rekao:
"Ah, idem ja s tobom. Ne znati gdje je Zakutna ulica, ajme."
"Ma ne, nemoraš."
"Ma da, da se izgubiš i onda ću ja biti kriv kamo sam te to uputio."
Inače nisam voljela da mi netko pomaže, pogotovo kad je to bila zadaća. Ali priznajem, kad je orijentacija u pitanju, svačija pomoć mi dobro dođe.
Došli smo do Olivandersa i ponovo sam kupila štapić. Zapravo, štapić me odabrao. Evo, bili smo već blizu Hogwartsa.
"Puno ti hvala što si išao sa mnom."
"Joj pa daj. Pa frendica si mi."
Opet se stvorio Will. Argh!
"Dumor, nisam znao da imaš takav ukus."
"O čemu ti?" upitao ga je.
"Pa na ovu malu."
"Čekaj, ti si bolestan ili što? Pa to mi je prijateljica."
"Joj, pa zaboravio sam, vi ste sad postali najbolji prijatelji."
"I da, jesmo, zašto nebi?"
Will se samo nasmijao i otišao.
"Koji je to debil!" rekla sam.
"Ah, pusti ga."
***
George je dobar prijatelj. I stvarno želim da tako ostane. I sam je rekao Willu zašto ne bi bili najbolji prijatelji. Pa da, zašto ne? Mislim da ću od sad pa na dalje tako gledati Georgea. Kao pravog pravcatog prijatelja.

Znam da je ovaj post dosadan, ali bio je kao jedan most za sljedeće postove. O onim žutim očima se neće još okrititi, a bal neće biti ni u sljdećem postu. Možda nakon dva ili tri. Meni se ne žuri.

ponedjeljak, 17.09.2007.

Večernji bal- ali ne naš

Evo, prošlo je već nekoliko dana otkako sam saznala za taj jesenski bal. I «ponosno» objavljujem kako još nisam naučila plesati. Što se još dogodilo u međuvremenu? Bella se zbližila sa Neilom, Jon skuplja snagu pozvati Geenu na bal...
«I koga ćeš pozvati na bal?» pitala sam Jona to užasno pitanje, kada smo šetali vani kod perivoja.
«A neznam...» pogledao me krajičkom oka kad je vidio da ga znatiželjno gledam, «na koga ciljaš?»
«Pa ništa......»
Pogledao me pogledom ispljuni to.
«Ok, ok. Možda.... Geenu?» zažmirila sam dok sam to govorila, bojeći se njegove reakcije.
«Joj, daj.» odgovrio je.
«I?»
«Ne, neću pozvati Geenu na bal.»
«Čuj, jel' si ti zaljubljen u nju?» bila sam izravna.
«Nee. Mislim, no, sviđala mi se neko kratko vrijeme, al to je bilo davno. Pozvao bih je možda na bal jer se poznajemo ili ako nema partnera. Ali mislim da neću. Partner nije obavezan, zar ne?»
Toliko sam željela to partner nije obavezan, no ako to znači smanjenu mogućnost toga da Jon pozove Geenu na bal... A kvragu!
«Da, partner nije obavezan.» procijedila sam.
«A ti? S kim ti ideš?» upitao me.
«Ni sa kim!» ispalila sam.
Oboje smo prasnuli u smijeh.

***
Došla sam u Drušvenu prostoriju Gryffindora. Tamo su sjedili Tara, Bella i Michael.
«I, Michael, s kim ideš na bal?» upitala sam ga i zavalila se na naslonjač.
«Ah, neznam još. Nemam curu, pa ništa od toga. Možda sa Dominique!» veselo je izjavio.
Tara se zagrcnula, a ja i Bella zaurlale smo «Molim?!»
«Ha, ha! Pa šalim se.» smijao se.
Eto zato je Michael simpa. Obožava se zafrkavati. Eto zato je Tarin frend. Iako je napočetku nešto mutila da joj se sviđa, sada joj je to nebulozno. Strahovito ju ta tema nervira.
«E Michael!» dovikivao je Rick i ubrzo se pridružio Michaelu, zajedno sa Georgeom. Georgova prisutnost me uopće nije uznemiravala. Da, istina, zaljubljena sam u njega, ali mi je bitnije to da mogu s njim razgovarati kao sa frendom.
Oh, opet su počeli sa balom.
«Ja idem sa Neilom!» izjavila je Bella sa vragolastim smiješkom.
???
«Ha?» bila je moja i Tarina reakcija. Napale smo je odmah sa pitanjima kad? kako? što?
«Pa već duže vrijeme razgovaramo u knjižnici, on želi da se nađemo. Zato me toliko puta nije bilo u spavaonici, jer sam razgovarala s njim. Napočetku je sve to bilo prijateljski. A jučer mi je rekao da osim što sam dobra prijateljica, bila bih izvrsna pratilja na plesu. I dao mi je... pusu!» govorila je tiho da samo ja i Tara čujemo, ali to je bilo dovoljno za neke.
Rick je izgledao kao da je skamenjen. Mislila sam da će mu čaša s medovinom, puknuti u ruci kako ju je čvrsto držao.
«Opa, Bella! Čak će i pametni ravenclawci za tobom izgubiti pamet!» izjavio je Michael.
Rick je čudno disao, bio je namršteni, a George mu je nešto šaptao. Nešto tipa «daj, Rick!»

***

Bila je večer, ali mrak se još nije spustio. Tek toliko. Otišla sam do perivoja i tamo je bio George.
«Ej, George!» zvala sam ga.
«O Ramona! Dugo se nismo vidjeli.»
Vidjeli smo se prije 20 minuta.
«Haha!» odgovorila sam.
«Nisi se izjasnila koga ćeš pozvati na bal. Zar možda mene?» cerekao se.
Skoro sam viknula otkud ti znaš da mi se sviđaš, onda sam se sjetila da se šali.
«Ne, neću. Nešto te trebam pitati.»
«Ispali!»
Nisam mogla suzdržati smijeh, dok sam vidjela njegovo nacereno lice.
«Daj, ozbiljno je.»
«Ja sam smrtno ozbiljan.» ovo je rekao tako ozbiljno bez trunke smijeha.
«Jesi ti nešto pio?»
«Osim malo medovine...ne, nisam.»
«Ovoga... jeli Rick zaljubljen u Bellu?» danas sam nešto posebno izravna.
Pogledao me pogledom to se tebe ne tiče. Ups!
«Otkud ti to?» pocrvenio je. Kako bi May rekla dobrodošao u klub crvenih papričica!
«Pa ovoga, dok je Bella rekla ono za Neila, a i...»
«Čovjek ima svojih nekih problema!» glas mu je postao oštriji.
«Ok, ok.» izjavila sam. Glas mi je bio poprilično melankoličan.
«Gle, oprosti što sam se maloprije zaderao....» primijetio je način na koji sam mu odgovorila.
«Ne, nije to.» prekinula sam ga. I zbilja, nije bilo to. Neznam zašto, sjetila sam se kako su me na drugoj godini, neki slytherini na hodniku maltretirali i rugali mi se zbog nečeg. I sjtila sam se još nekih ružnih stvari. Zašto zaboga sada?!
«Ramona, makni se!» George je viknuo i srušio me pod.
«Pa što je...» govorila sam.
«Expecto patronum!» iz svjetla se oblikovao vuk, koji je otjerao...
«Dementor?!» vrisnula sam.
«Da, bježi!»
«E-Expecto patronum!» svjetlost iz mog štapića stvorila je vidru koja je otjerala drugog dementora.
Ali treći je ostao. Doklizio je do Georgea i počeo isisavati iz njega radost, sve lijepe uspomene....
«Expec......» zelena svjetlost koja je došla iz lijeve strane oborila me s nogu. Nisam stigla dovršiti čaroliju. Morala sam naći štapić! Brže sam puzala do njega, ali...
«Expecto patronum!» svijetleća pantera otjerala je dementora koji je bio nad Georgeom. Otjerao ga je profesor OOMS-a. Ubrzo je dojurio i ravnatelj i bolničarka koja je dotrčala do Georgea.
«Jesi dobro?» upitala sjedeći na podu do njega. Tek sam sada shvatila da mi se suze slijevaju niz obraz.
«Ma, nikad bolje. Bravo!»
Bravo... Pa zar sam ga trebala ostaviti?
Bolničarka je podigla na noge Georgea i krenuli su unutra.
Kako sam dizala sa poda, pogledala sam na lijevo, u onom smjeru iz kojeg je došla zelena svjetlost koja me oborila na pod.
Smrzla sam se. Iza obližnjeg drveta uočila sam obris koji je oslikavao biće srednje visine sa kapuljačom. U mraku te kapuljače sjajila su se dva žuta oka. Biće je ubrzo nakon toga nestalo u mraku.
«Gospođice Cavalier, jeste li dobro? S obzirom na to koliko možete biti?» upitao me profesor kad sam se digla.
«Da, jesam... S obzirom na to koliko mogu biti.» odgovorila sam, gledajući u onaj mrak koji je sakrio ona dva oka, koja sam maloprije promatrala, koja su me maloprije promatrala.

četvrtak, 13.09.2007.

6. Jedan jednostavan dan

"Double, double, toil and trouble....something wicked this way comes!", pjevale smo ja, Tara i Bella. Neki prvaši su nas čudno gledali, dok smo se mi veselile po hodniku.
"Neil." tiho je rekla Bella. Znala ga je iz knjižnice.
"On je čudan." izjavila je Tara.
"Tara! A ti kao nisi čudna." rekla sam joj.
"Baš ti hvala! Dobro, dobro. Pamti pa vrati!" govorila je smijući se, a Bella se opet smijala mojim i Tarinim razgovorima. Ali su joj ipak misli bile kod Neila. Onda se odjednom trznula i vratila "među žive."
"Znate da je za mjesec dana nekakvi ples?" pitala nas je.
"Pa zar se ne organizira ples za Božić? Božićni bal?" zbunjena sam bila.
"Ne, to su organizirali dok je bio tromagijski turnir. I mislim da će biti i sljedeće godine. Ali ovo je nekakvi-jesenski. Valjda su se sjetili da bi povodom nove školske godine mogli to proslaviti plesom." objasnila je.
"Super! Aj, moram si partnera naći. Nekog dobrog, pametnog, zgodnog, ne puno starijeg, ne mlađeg..." i i nabrajala bi Tara u beskonačnost da nisam reagirala,
"Ej, ne misliš da si mrviicuu prezahtjevna?"
"Ne!" ispalila je k'o iz topa.
Prasnule smo u smjer. Naravno, Tara se šalila. Ali ne u vezi toga da mora naći partnera. Iako ona ponekad zna biti jaakoo sramežljiva i sigurna sam da ona neće nikog pitati u vezi tog plesa.
Ples! Moja slaba točka. Haljine. Oh neee! Partneri? Hahaha, duhovito....... Mislim da mi je bauk poprimio drugo obličje.
***
Preobrazba. Dijelimo sar sa ravenclawcima. Profesorica je postavila pitanje i naravno ja moram biti tako nesigurna da ne odgovorim. A bila sam u pravu. Jedina osoba koja sad to zna je Bella, dok šapćem točne odgovore, a bojim se odgovoriti. Gdje mi je hrabrost? Zar sam trebala u Ravenclaw? Argh!
Sad kad smo shvatili teoriju, krenuli smo na praksu. Ha! I to mi je išlo. Eto i Jona Zoranskya. U zadnje vrijeme smo si dobri, ne svađamo se. Moglo bi se reći prijatelji. Oh, ali sad će biti ispiti, pa ćemo vidjeti koliko ćemo izdržati da se ne svađamo kao konkurenti.
***
"Ejj!" dovikivala mi je ova nova cura, Sam. Bila je vesela naravno. Tj. uvijek je vesela. Brzo se sprijateljila s još nekim učenicima pa tako i sa mnom. Ide na Aritmanciju (jee, imam društvo na tom predmetu) i odlično joj ide.
Kasnije sam srela i May, naravno imala je nekakvu knjigu uz sebe. Pričale smo o onom "oblaku". Nju je također asociarao na dementora. Zanimljivo...
***
Zijev...ajme. Opet razmišljam o plesu... postoji neka čarolija da naučim plesati?

petak, 07.09.2007.

5. Misterij neba

Počela je utakmica metloboja. Već svi sjedimo na tribinama i navijamo. Geena nam se smiješi i doletjela je na metli do naših tribina i viče: "Vidjet ćemo tko će pobijediti!"
George je također doletio i pozdravio. Bella me sumnjičavo pogledala. Evo, utakmica počinje. Uuu, maljac je skoro pogodio jednog ravenclawca.
"Zvrčka!" zaurlala sam.
Kako sam uočila zvrčku, tako sam uočila i Georgea koji je jurio prema njoj. Ali maljac je letio prema njemu i....
"Ne!" opet sam zaurlala. Ljudi su me pogledali, pogotovo Tara i Bella.
Maljac srećom nije pogodio Georgea.
Zvrčka! Gdje je zvrčka? George se okretao na metli i zapazio ju.
Jurio je, jurio i....... Kvragu, ne vidim kad svi skaču na tribinama. Koliko je rezultat? 150: 140 za Ravenclaw.
Ok, sad vidim opet. George drži zvrčku! Jeee, gryffindorci su pobjednici. Geena je razočarana, no nasmijala nam se. Gryffindorci se svi smiješe....
Hladno mi je. Gryffindorcima je raspoloženje nekako splasnulo. Tara i Bella su pogledale prema nebu, a to je uslijedilo i od ostalih. Isprve je izgledalo kao da se samo vrijeme promijenilo, jer je postalo strašno oblačno. Oblaci su se strašno brzo micali. Jesu li to oblaci? Tara me zabrinuto pogledala. Kao da su svi osjećali da nije samo vrijeme u pitanju, a nisu mogli ništa drugo pretpostaviti. Nakon nekog vremena je i to nestalo, i svi su se pravili kao da se ništa nije dogodilo.
Kasnije su se svi "pokupili" sa tribina.
"Jeste vidjele ono?" upitala je Tara.
"Da, pa što je to bilo? Kratko je trajalo, a poslije je samo malo oblačno ostalo."
"Mislite da su...?" Tara je započela.
"Dementori? Ali oni čuvaju Azkaban... bar bi trebali", odgovorila sam.
"Da, ali su bića tame.", rekla je Bella.
Dominique je bila sa ostalim Syltherinima i govorila je: "Ha, jesam li vam rekla? Nije sve to uzaludno!"
Pogledala sam Dominique, i vjerojatno je primijetila da sam čula njen razgovor. Samo me ošinula pogledom.
***
Bila sam u Društvenoj prostoriji kad je George došao.
"Ej, čestitam." rekla sam mu.
"Hvala.Jesi vidjela ono danas? Oblak..."
"Da, oblak..."
"Možda su dementori."
"Stvarno vjeruješ...?"
"Neznam, možda." zagonetno se nasmijao.
Gledala sam u njegove plave oči. Izgubila sam se u plavetnilu, ali....ne. Ovo je dovoljno...
Još smo neko vrijeme razgovarali, onda je on morao poći. :(
Kad sam i ja izašla iz prostorije naišla sam na Dominique, sa njenim slytherinima.
"Ciao, Romana!" dobaci.
"Ramona." rečem.
"Ramona, Romana, Romina. Drugi puta ako želiš nešto čuti, pitaj.. Znaš, prisluškivanje nije..."
"Nisam prisluškivala!"
"Da, da. I usput, imaš zgodnog dečka. Nije uopće loš. Tko bi rekao, da imaš tako dobar ukus."
"Molim?!"
"Pa na Dumora mislim."
"On mi nije dečko!"
"Ha, ok onda. Već sam mislila. Jer ako želiš nešto više... (micala je glavom lijevo-desno u znak odgovora ne)"
Samo sam je pogledala prezirno, jer nisam znala što da joj na to odgovorim.
Otišla je ubrzo nakon toga. Bjesnila sam jer sam znala da je u pravu. A još više jer me pogodilo.
***
Sljedeći dan prvi sat je bila OOMS. Profesor nas pitao znamo li što su dementori, naravno, svi su znali. No jedna cura usudila se pitati profesora što je ono jučer bilo. Jesu li bili dementori.
Vidjelo se kako je profesoru nelagodno, no samo je prokomentirao da jedan crni oblak ne mora značiti prisustvo dementora. Imali smo sat sa Slytherinima, a Dominique se samo zagonetno nasmiješila.

utorak, 04.09.2007.

4. Upoznavanje

Danas sam se ujutro probudila i bila opuštena desetak minuta, onda me Tara podsjetila za Georgea. Ne, ne smijem se nervirati. Lijepo ću mu objasniti, pokušati ne mucati i đenja.
"Argh!", šizila sam na Taru. Ona inače nije onako pretjerano romantična, ali ne znam zašto me sada uvjerava u nešto.
"Ma daaj, danas mu ouopće nećeš objašnjavati, nego ćete se dobro upoznati, zaljubiti....", govorila mi je i pratila me u Veliku dvoranu.
"Pa daj, koliko bi to moglo biti moguće? On, veliki igrač metloboja, sad mu ja "štreberica" dajem instrukcije i odmah se zaljubimo. To je previše... kao iz teen drama. Moj život nije bajka!" zaderala sam se.
Tara je zastala, zbunjeno me pogledala i rekla samo "ok, kako želiš."
Došle smo u Veliku dvoranu. Tamo sam srela May Stox. Otišla sam malo do nje.
"Ej, pa kako si?" pitam je.
"Ehm, dobro." odgovori veselo. A onda je snenim pogledom pogleda Milesa. Slatko! Ali baš je onda njen prijatelj Michael prolazio i pogledala ga je, porumenila, dok ju je pogledao i nasmijao joj se, nasmiješila mu se sramežljivim smiješkom, stavila malo kose iza uha i pogledala u pod.
"Onda, što i-ima?" zanemarivala je sve ovo prije.
Pogledala sam ju onim pogledom kojim je Morgan pogledala mene.
"Što se sad maloprije desilo?" upitala sam ju.
"Š-što? Gdje?" bila je zbunjena, al iskreno zbunjena. Nije mislila da sam primijetila.
"Pa Michael. On ti je "prijatelj" zar ne? A prijatelji ne tjeraju druge na rumenilo, nervozu... "
"Ma nee... pa on mi je najbolji prijatelj."
Sad mi je tek bilo jasno kako me Morgan skužila oko Georgea. Pa neke se stvari vide iz aviona.
***
Oh, došao je i taj trenutak. I kad sam mislila da ću ga morati čekati, ispalo je da sam ja kasnila. Čekao me u knjižnici, kako smo se dogovorili.
"Ej." tiho sam rekla.
"O bok! Kasniš", rekao je.
"Sorry. Ovoga, idemo početi?", čak je sve lagano krenulo.
"Da, da, može."
"Ovako, ovo je najbolja knjiga koju sam mogla naći. Aritmancija ti je zapravo predmet koji se značenjem brojeva, kako oni utječ na ljude. Također je tu i numerologija....."
Sve sam mu pažljivo objašnjavala, on me pitao ako nešto nije kužio. Neke stvari mu nisu otpočetka bile jasne. Sasvim razumljivo, nije Aritmancija tako laka.
A kad smo završili s Aritmancijom dalje smo lijepo razgovarali. Skroz sam bila opuštena. Kao da se sa dugogodišnjim prijateljem razgovaram.
"I, imaš dečka?" moralo je i to pitanje uslijediti. Koje mrzim!
"Ne, nemam. Nisam ni imala." rekla sam mu da se odmah riješim muke.
"Aha..."
Aha?! Samo aha? Svaki puta kad me netko pitao, ugl. neki dečko uslijedilo:"joooj, pa kako nemaš dečka? Pa zakaj? Joj, ne bih ja tako. Pa ako te nitko ne želi pitati za hodanje, pitaj ti nekog." A ovo je bilo samo "aha". Što mi je bilo vrlo drago, što je tako prizeman.
Ni u kojem trenutku nije se osjećala napetost. Razgovarali smo o svemu od najdražeg predmeta do najdražeg jela. Onda se sjetio da mora na vježbe.
"Eh, moram na vježbe za metloboj. Sutra je utakmica. Hoćeš li gledati?"
"Da, svakako!"
"Voliš metloboj?"
"Da, gledati ga. Ali sam ovako totalni anti-talent."
"E vidiš, ja sam mislo da nikad neću shvatiti Aritmanciju, pa jesam. E i hvala ti puno na tome!"
Krenuli smo prema van i došli do perivoja. Pozdravili smo se i krenuli dalje.
Tara i Michael su dolazili.
NAPOMENA: Michael koji se druži s Tarom, i Michael koji se druži s May nisu jedna te ista osoba. Michael, Tarin prijatelj je iznesen u opisima likova.
"O Ramona!" Tara je već nešto sumnjala.
"Hello!", rekla sam.
"I kako su prošle instrukcije?" vragolasto je pitala.
"Prilično dobro."
"Emm, njih dvoje su skupa?" zbunjeno je upitao Michalel Taru.
"Nee." odgovorila mu je.
"Ne, pa pokazala sam mu Aritmanciju. To je kao da ja sad vas pitam dali ste skupa."
Tara se nasmijala, a Michael samo pognuo glavu i nasmješio se.
Ako George nije bio ljubazan samo zato jer sam mu pomagala, mislim da mi ne bi smetalo da budemo prijatelji.
Ako pak nećemo, dobro. Ali bilo bi mi drago da budemo i "samo" prijatelji.
Na putu do Gyffindorske društvene prostorije Tara, Michael i ja naletjeli su na skupinu Slytherina. Nešto su šaputali i kad su vidjeli da se približavamo svi su se usplahireno razdvojili. Čula sam kako je Domique rekla: "Ako želimo izvući živu glavu, slušat ćemo ga. I ne želim od nikog da ima grižnju savjesti, jer je u pitanju naš život."
Što li mute?

ponedjeljak, 03.09.2007.

3. Neljubaznost i dogovor

"Zijev...", zijevala sam, odlazeći van iz knjižnice. Malo sam se predugo zadržala čitajući o Višesokovnom napitku i pišući zadaću. Išla sam prema Gryffindorskoj društvenoj prostoriji, kad sam onda čula jedan duboki, no istovremeno i nježan glas.
"Ej, jesi možda vidjela Ricka?" upitao me George.
George! Upravo gledam u oči Georgea. Zapravo više ne gledam, jer sam iz nekog glupog razloga pognula glavu dolje. Daaj Ramona pa ne gledaš u oči bazilisku.
"Nemam pojma!" nervozno sam odgovorila i krenula dalje. No uspjela sam ga čuti kako je promrmljao "thanks". Ovo je bilo jako glupo i neljubazno. Kao da sam se pretrgla od razmišljanja gdje je Rick. Onda sam se krenula i vidjela da sam morala proći pokraj Ricka jer je tamo stajao. A nije tek sad došao. Najradije bih počela lupati glavom o zid, zbog ove zbrke u sebi. Ah, dramatiziram!
I zašto stojim na sredini hodnika i buljim u prazno?
***
Došla sam u Društvenu prostoriju i našla Taru, Bellu i Morgan. Tara je "maltretirala" Morgan zašto kad je već metamorfomagus ne izvodi ništa sa svojim izgledom. Za Taru sam 100 % sigurna da bi vjerojatno svaki dan nešto izvodila.
Za vrijeme njihovog raspravljanja, ja sam se "zavalila" u naslonjač i pričala sa Isabellom.
"Znaš da je prekosutra utakmica u metloboju?" upitala me.
"Ne, tko igra?" upitala sam.
"Rawenclavi i Gryffindori."
"Super. Hmm, kako ćemo sad za Geenu navijati?"
"Mislim da to nije jedini razlog zašto nećeš za Gyffindore navijati?"
"Na što ciljaš?" ja ponekad sporo kopčam.
"Dugo ti treba! Pa na Georgea mislim."
Nisam mogla sakriti zadovoljstvo što ću ga gledati kako na metli juri zrakom i bori se. No onda sam se sjetila današnje neljubaznosti.
"Ramona! Okreni se!" rekla mi je tiho Bella.
Okrenula sam se i vidjela da su George i Rick došli u prostoriju. Jao!
Tara me pogledala i počela se cerekati, a Morgan nas je sumnjivo pogledala.
"Jel' ti nešto mjerkaš Georgea? Sviđa ti se?" upitala me s nekakvim čudnim tonom. Vragolasto se smijala.
Pocrvenjela sam. Pocrvenjela sam kao paprika. Ajme kako mi je bilo vruće.
"N-nee!" odgovorila sam.
A Morgan mi je rekla: "Ne moraš skrivati Tara mi je rekla!"
"Tara, priznala si joj?" zaurlala sam. A Tara se nije niti snašla, samo je zbunjeno odgovorila "pa nisam".
Morgan se smijala. Tara joj nije ništa priznala, nego je to bio trik da joj ja sama priznam. Argh! Trebala je u Ravenclawe!
"Haha! Ja imam oko sokolovo, kao moj patronus. Što misliš zašto mi je patronus sokol.?"
Meni to nije bilo duhovito!
"George, dođeš malo?" pozvala ga je.
A ja sam kao majmun skočila na naslonjač počela tiho cviliti: "Pa što radiš?"
"Što si mi danas govorio o Aritmanciji?", upitala ga je. Laknulo mi je.
"Joj da. Dobio sam kaznu jer smo se ja i Slytherinac danas na metloboju zakačili. Dobio sam neke zadatke iz Aritmancije a nikad je nisam pohađao. Ništa posebno samo moram nešto napisati i riješiti, inače će Gryffindor izgubiti neke bodove. A nebi htio da ostali ispaštaju zbog mene i da lišim naš dom nek bodove.", izveo je monolog. Bilo je lijepo slušati ga.
"Eh, ja ti ne stignem baš! Moram i ja učiti nešto iz Aritmancije i Drevnih runa. Ali Ramoni ide Aritmancija!"
Zagrcnula sam se. Opet sam pocrvenjela, sad kao crvena boja na Gryffindorskom grbu.
"Evo, sutra si slobodna zar ne? Sad si napisala u knjižnici sve moguće zadaće koje imaš ovaj tjedan, a sutra se još uvijek ne moraš ništa posebno pripremati, nema nikakvih testova u blizini. Zar ne?" izrecitirala je Morgan. Tara i Bella potvrdile su sve njene riječi.
"Može, onda?" zagonetno me pogledao George.
"Pa, paa...da, valjda. Jedino ako....(nisam mogla baš ništa smisliti, jer sam stvarno bila slobodna)....ok."
"Može sutra u 14 sati?" pitao je.
"Da, može. U knjižnici." tiho sam izustila.
Prostrijelila sam Morgan jednim vrlooo ljutim pogledom. Zaprijetila sam joj Avada Kedavrom, Cruciusom, Imperiusom, no ona mi se samo nasmijala u facu.
Već je bilo kasno. Krenula sam s Tarom i Bellom prema spavaonici. Tari nije bilo jasno kako se ne veselim što ću sutra biti sama s Georgeom. Zaključila je: "Morgan je metamorfomagus i uopće to ne koristi, ti se ne veseliš druženju s voljenom osobom, pa ljudi....." Tako je Tara otišla spavati razmišljajući što je ljudima danas, a ja kako će biti sutra.
Zijev....

četvrtak, 30.08.2007.

2. Nova školska godina, novi dan, novi početak

Satovi su prošli. Nastava je bila super. Već prvi "pobrala" sam nekoliko bodova, na Čarolijama, Aritmanciji i Preobrazbi. Evo, upravo idem u u knjižnicu sa Tarom i Isabellom.
I kad onda ugledam stravičan prizor. Ne to nije mađarska bodljorepa, to nije dementor, to nije ni bazilisk, to je ISABELLINA SESTRIČNA CARMELA! Upravo ide prema nama, uvijek sva srdačna i naprlitana i sa svojim odvratno kreštavim glasovim počne: "Ciao Bellica! O cure, bok! Ej, već prvi dan i ja sam skoro dobila trolinu iz Čarobnih napitaka! Stavila sam malo previše nečega, kao da ja znam što je to, u taj nekakvi napitak. Mislim oni nama već prvi dan daju da složimo nekakav napitak! I tak sam ja još razljutila profesora, rekla sam mu da bi nam bilo bolje da složimo nekakav ljubavni napitak ili nešto što bi nam stvarno koristilo. A ne tu nešto s tim bezobarom, ne, ne, bezoarom, da bezoarom. Na kraju je 5 boda oduzeo mom domu! Hihi!" I njoj je to smiješno?! Njoj je to jednostavno smiješno. Pa znate što, i meni je smiješno da netko može biti tako.......Carmelast! A i smiješno mi je to da su Slytherini imaju nekog takvog, jer ako se dobro ne potrude neće skupiti puno bodova. A Carmela je naravno bila Slytherin. Nije mogla biti Gryffindor jer...mislim da je sasvim jasno da ona nije netko strašno plemenita i hrabra srca (no, ruku na to srce, ja se ponekad još uvijek priupitujem kolika je ta moja hrabrost), ni Ravenclaw jer nije bogzna kolko inteligentna (bezobar?), ni Hufflepuff jer sumnjam da je ona neki veliki dobročinitelj (citiram: fuuj, kako je ona curica ružna!), tako da joj je Slytherin jednostavno jedini ostao. Kad je otišla ja i Tara smo prasnule u smijeh, a i Isabella jer ju stvarno ne podnosi, iako je ona uvijek preljubazna prema nama. Ok, ne može biti ovo sve samo njoj posvećeno.
Opet me obuzeo spokoj. Spokoj kakav osjećam samo dok Georgea vidim. Vidio me. Vidio je vjerojatno kako mu oči promatram. Nikad se nisam pitala je li možda on nešto izveo i dao mi ljubavni napitak. Inače je vrlo dobar u napitcima.
Probudi se Ramona! Zašto bi on tebi dao ljubavni napitak?
I zašto sliku uvijek mora pokvariti Carmela? Prolazila je pokraj njega, a on ju je pogledao od glave do pete.
"Ramonice, kamo si se zamislila? Možda u smjeru Dumora? Probaj sa Accio George, pa će doletjeti!" Tara me zafrkavala, na što sam je ušutkala sa Silencio, no brzo sam joj morala vratiti glas. Tara bez glasa? Nemoguće! Tako smo se zafrkavale do knjižnice, Tara, Bella i ja isprobavajući neke nove bezazlene čarolije koje smo danas naučile. Slučajno sam sa Accio jednom dečku knjige "otela".
"Dobar dan, gospođo Pince!" pozdravimo i uđemo u knjižnicu.
To je bio još uvijek taj prvi dan. Samo taj prvi dan. No pravi "prvi dan" još nije počeo....

utorak, 28.08.2007.

1. Nostalgija

"Ja idem prva u kupaonu danas!", vikala je Tara. "Ramona, probudi se! Zakasnit ćemo na nastavu.", govorila mi je Isabella tiho dok sam još bila u polusnu. Pogledala sam kroz prozor i vidjela jednu prekrasnu sniježno bijelu sovu. Uhvatila me nostalgija, i odjednom sam se prisjetila kako je sve počelo. Kako je krenulo s dolaskom u Hogwarts. Do 11 godine nisam imala pojma da sam vještica, štoviše meni su sve to bile gluposti i uvijek sam morala racionalno razmišljati. No uvijek su me zanimale takve stvari i iz dubine duše htjela sam da magija postoji. S Tarom i Isabellom sam prijateljica od bezjačke škole. Ni one nisu znale da su vještice. Onda su jednog dana sove počele letjeti okolo-naokolo i dobile smo pisma iz Hogwartsa. Ispostavilo se da je Isabellina mama također vještica, no nije htjela da ne nauči ništa o bezjacima budući da joj je tata bezjak. U školi su izmislili neki razlog zašto više nećemo ovdje dolaziti. No kada smo se to ljeto vratile kući, djeca iz susjedstva su nam vikala: "Vještice, vještice! Ružne vještice! Gdje su vam metle? Kada ćete biti spaljene na lomači?" Takav primitivizam nisam već dugo bila vidjela. Netko im je rekao. Nekako su saznali. Ali samo djeca. Roditelji im naravno nisu povjerovali. Pitanje jesu li oni sami vjerovali u to što govore. Misterij otkuda je procurilo to o vješticama još danas nismo otkrile. A u Hogwartsu punom tajni, nikad nije dosadno. Neznam zašto me baš sada uhvatilo to prisjećanje. Jeli ulazak u petu godinu, više nego samo ulazak u jednu čarobnjačku godinu ili nešto više?
""Ramona, još si u krevetu? Pa daj zakasnit ćemo!", derala se Tara.
"A ti si mi netko da mi govori o kašnjenju!", ironično sam joj odgovorila i krenula se spremati. Na putu do razreda vidjela sam Georgea. Obuzeo me nekakv spokoj. Zapravo, uvijek me obuzme kad ga pogledam.
Nismo kasnile na nastavu. Prvi sat su bile Čarolije. Dobar početak dana, zasad dobar početak prvog nastavnog danas nove školske godine. No pravi početak još nije došao.